Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 55, a. 5

Je li svoje uskrsnuće trebao dokazima očitovati

Prigovor 1. Čini se da Krist istinu uskrsnuća nije trebao razjasniti dokazima. Ambrozije, naime, veli: „Ukloni dokaze gdje se traži vjera“. No, glede uskrsnuća Kristova traži se vjera. Dakle, dokazi nemaju mjesta.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur veli: „Nema zasluge vjera kojoj ljudski razum pruža pokus“. No, Kristu nije pripadalo dokidati zaslugu vjere. Dakle, njemu nije pripadalo potkrjepljivati uskrsnuće dokazima.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je na svijet došao kako bi po njemu ljudi postigli blaženstvo, prema onome iz Iv 10: „Ja dođoh da život imaju, i da ga imaju u izobilju“. No, po takvim pokazivanjima dokaza čini se da se pruža zaprjeka ljudskomu blaženstvu; veli se, naime, u Iv 20 iz usta samoga Gospodina: „Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju“. Čini se, dakle, da Krist nije trebao nikakvim dokazima svoje uskrsnuće očitovati.

Naprotiv, veli se u Dj 1 da se „Krist ukazivao učenicima kroz četrdeset dana u mnogim dokazima, govoreći o kraljevstvu Božjem“.

Odgovaram: dokaz se veli na dva načina. Katkada se dokazom naziva svaki razlog koji stvara vjeru o dvojbenoj stvari. Katkada se pak dokazom naziva neki osjetilni znak koji se iznosi radi očitovanja neke istine, kao što se i Aristotel katkada u svojim knjigama služi nazivom dokaza. Prihvaćajući, dakle, dokaz na prvi način, Krist nije dokazao učenicima svoje uskrsnuće dokazima. Jer takvo dokazno dokazivanje polazi od nekih načela, koja, ako ne bi bila poznata učenicima, ništa se po njima njima ne bi očitovalo, jer iz nepoznatoga ništa ne može postati poznato; ako bi im pak bila poznata, ne bi nadilazila ljudski razum, i stoga ne bi bila djelotvorna za utvrđivanje vjere u uskrsnuće, koja nadilazi ljudski razum; načela se, naime, moraju uzeti iz istoga roda, kako se veli u I Anal. post. Dokazao im je pak svoje uskrsnuće autoritetom Svetoga pisma, koje je temelj vjere, kada je rekao: „Treba da se ispuni sve što je napisano u Zakonu i Psalmima i Prorocima o meni“, kako se nalazi u Lk na kraju. Ako se pak na drugi način prihvati dokaz, tako se za Krista veli da je dokazima razjasnio svoje uskrsnuće, utoliko ukoliko je po određenim najočitijim znakovima pokazao da je uistinu uskrsnuo. Otuda se i u grčkome, gdje mi imamo „u mnogim dokazima“, umjesto dokaza stavlja tekmērion, što je očit znak za dokazivanje. Te je znakove uskrsnuća Krist učenicima pokazao zbog dvoga. Prvo uistinu zato što njihova srca nisu bila raspoložena za to da lako prihvate vjeru u uskrsnuće. Otuda im sam veli, Lk na kraju: „O bezumni i spora srca za vjerovanje“. I u Mk na kraju: „Prekori nevjericu njihovu i tvrdoću srca“. Drugo, kako bi se po takvim znakovima njima pokazanima djelotvornijim učinilo njihovo svjedočanstvo, prema onome iz 1 Iv 1: „Što smo vidjeli i čuli, i ruke su naše opipale, to svjedočimo“.

Odgovor na 1. prigovor: Ambrozije ondje govori o dokazima koji polaze od ljudskoga razuma, koji su nemoćni za pokazivanje onoga što je od vjere, kako je pokazano.

Odgovor na 2. prigovor: zasluga vjere proizlazi iz toga što čovjek po zapovijedi Božjoj vjeruje ono što ne vidi. Otuda samo onaj razlog isključuje zaslugu koji čini da se po znanju vidi ono što se predlaže za vjerovanje. A takav je dokazni razlog. Takve razloge Krist nije iznio radi razjašnjenja svoga uskrsnuća.

Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno, zasluga blaženstva koju uzrokuje vjera ne isključuje se u cjelini osim ako čovjek ne bi htio vjerovati doli ono što vidi; no to da netko ono što ne vidi vjeruje po nekim viđenim znakovima, ne dokida u cjelini vjeru niti njezinu zaslugu. Kao i Toma, kojemu je rečeno: „Budući da si me vidio, povjerovao si: jedno je vidio, a drugo vjerovao“; vidio je rane, a vjerovao Boga. No, savršenije je vjere onaj koji ne traži takve pomoći za vjerovanje. Otuda, radi prijekora nedostatka vjere u nekih, Gospodin veli, Iv 4: „Ako ne vidite znakove i čudesa, ne vjerujete“. I prema tomu se može razumjeti da su oni koji su tako spremna uma da vjeruju Bogu čak i bez viđenih znakova blaženi u usporedbi s onima koji ne bi povjerovali da takvo što nisu vidjeli.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.