III, q. 55, a. 4
Je li bilo prikladno da se svojim učenicima ukaže u tuđem obličju
Prigovor 1. Čini se da se Krist nije trebao učenicima ukazati u drugom liku. Ne može se, naime, prema istini pojaviti doli ono što jest. No, u Kristu nije bio doli jedan lik. Ako se, dakle, Krist ukazao u drugome, to nije bilo pravo ukazanje, nego izmišljeno. A to je neprikladno, jer, kako Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus: „Ako vara, nije istina; a Krist je istina“. Čini se, dakle, da se Krist nije trebao učenicima ukazati u drugom liku.
Prigovor 2. Nadalje, ništa se ne može pojaviti u drugom liku negoli ga ima, osim ako se oči promatračâ ne zadrže nekim prividima. Takvi pak prividi, budući da nastaju magijskim vještinama, ne priliče Kristu, prema onome iz 2 Kor 6: „Kakav je sporazum Krista s Belijalom?“ Čini se, dakle, da se nije trebao ukazati u drugom liku.
Prigovor 3. Nadalje, kao što se po Svetom pismu naša vjera utvrđuje, tako su se učenici utvrdili u vjeri u uskrsnuće po Kristovim ukazanjima. No, kako Augustin veli u poslanici Jeronimu, ako se makar i jedna laž prihvati u Svetom pismu, oslabit će sav autoritet Svetoga pisma. Dakle, ako se makar i u jednom ukazanju Krist učenicima ukazao drukčije negoli je bio, oslabit će što god su nakon uskrsnuća vidjeli u Kristu. Što je neprikladno. Dakle, nije se trebao ukazati u drugom liku.
Naprotiv, veli se u Mk na kraju: „Nakon toga, dok su dvojica od njih hodala, pokaza se u drugom liku onima koji su išli u selo“.
Odgovaram: kako je rečeno, Kristovo je uskrsnuće trebalo očitovati ljudima na način na koji im se objavljuju božanske stvari. Božanske pak stvari bivaju poznate ljudima prema tome kako su različito raspoloženi. Naime, oni koji imaju dobro raspoložen um shvaćaju božanske stvari prema istini. Oni pak koji imaju um koji nije dobro raspoložen shvaćaju božanske stvari s određenom zbrkom dvojbe ili zablude; „naravan čovjek naime ne prima ono što je od Duha Božjega“, kako se veli u 1 Kor 2. I stoga se Krist nekima, raspoloženima za vjerovanje, nakon uskrsnuća ukazao u svojemu liku. Onima pak ukazao se u drugom liku koji su se već činili malaksalima glede vjere, otuda su govorili: „A mi smo se nadali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“. Otuda Grgur veli u homiliji da se „takvim pokazao u tijelu kakav je bio kod njih u umu. Budući, naime, da je u njihovim srcima još bio tuđinac za vjeru“, pretvarao se da ide dalje, naime kao da je tuđinac.
Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin veli u knjizi De quaestionibus Evang., „nije laž sve što izmišljamo. Nego kada izmišljamo ono što ništa ne označuje, tada je laž. No, kada se naše izmišljanje odnosi na neko označivanje, nije laž, nego neka slika istine. Inače će se sve što je od mudrih i svetih muževa, ili čak od samoga Gospodina, slikovito izrečeno, smatrati lažima, jer prema uobičajenom shvaćanju istina ne leži u takvim izrekama. Kao što pak izreke, tako se bez laži izmišljaju i djela radi označivanja neke stvari“. I tako je učinjeno ovdje, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin veli u knjizi De consensu evang., „Gospodin je mogao preobraziti svoje tijelo, da uistinu bude drugi lik od onoga koji su običavali gledati, kada se i prije svoje muke preobrazio na gori, tako da mu je lice zasjalo kao sunce. No, nije tako sada učinjeno. Ne prihvaćamo, naime, neprikladno da je ova zaprjeka u njihovim očima bila od Sotone, da se Isus ne prepozna“. Otuda se u Lk na kraju veli da su „oči njihove bile zadržane da ga ne prepoznaju“.
Odgovor na 3. prigovor: taj bi razlog slijedio kada od pogleda na tuđi lik ne bi bili dovedeni natrag k istinitom gledanju Kristova lika. Kako, naime, Augustin na istom mjestu veli, samo je od Krista dano dopuštenje, da naime na rečeni način oči njihove budu zadržane, sve do sakramenta kruha, „kako bi se, po sudjelovanju u jedinstvu njegova tijela, razumjelo da se uklanja zaprjeka neprijatelja, da se Krist može prepoznati“. Otuda se na istom mjestu dodaje da su se „otvorile oči njihove i prepoznaše ga; ne zato što su prije zatvorenih očiju hodali, nego je bilo nešto u njima čime im se nije dopuštalo prepoznati ono što su gledali, što uistinu magla i neka vlaga običava učiniti“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.