Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 55, a. 2

Je li bilo prikladno da, dok oni gledaju, uskrsne

Prigovor 1. Čini se da je bilo prikladno da učenici vide kako Krist uskrsuje. Učenicima je, naime, pripadalo svjedočiti za Kristovo uskrsnuće, prema onome iz Dj 4: „S velikom su silom apostoli davali svjedočanstvo o uskrsnuću Isusa Krista, Gospodina našega“. No, najsigurnije je svjedočanstvo od viđenja. Dakle, bilo bi prikladno da su vidjeli samo Kristovo uskrsnuće.

Prigovor 2. Nadalje, radi postizanja sigurnosti vjere učenici su vidjeli Kristovo uzašašće, prema onome iz Dj 1: „Dok su oni gledali, bi uzdignut“. No, na sličan je način trebalo o Kristovu uskrsnuću imati sigurnu vjeru. Čini se, dakle, da je Krist trebao uskrsnuti dok su učenici gledali.

Prigovor 3. Nadalje, Lazarovo uskrsnuće bilo je određeni pokazatelj budućega Kristova uskrsnuća. No, Gospodin je Lazara uskrisio dok su učenici gledali. Čini se, dakle, da je i Krist trebao uskrsnuti dok su učenici gledali.

Naprotiv, veli se u Mk na kraju: „Gospodin pak uskrsnuvši rano u prvi dan po suboti, ukaza se najprije Mariji Magdaleni“. No, Marija Magdalena nije vidjela kako on uskrsuje, nego je, tražeći ga u grobu, čula od anđela: „Uskrsnu Gospodin, nije ovdje“. Dakle, nitko nije vidio kako on uskrsuje.

Odgovaram: kako apostol veli u Rim 13: „Što je od Boga, uređeno je“. Ovaj je pak red božanski uspostavljen: da se ono što je iznad ljudi, ljudima objavljuje po anđelima, kako je očito po Dioniziju, IV poglavlje Cael. hier. Krist pak uskrsujući nije se vratio u život općenito svima poznat, nego u određeni besmrtan i Bogu suobličen život, prema onome iz Rim 6: „Što naime živi, Bogu živi“. I stoga samo Kristovo uskrsnuće nisu trebali neposredno vidjeti ljudi, nego im je trebalo biti naviješteno od anđelâ. Otuda Hilarije veli tumačeći Mt da je „stoga anđeo prvi navjestitelj uskrsnuća, kako bi se određenim služenjem očinske volje uskrsnuće navijestilo“.

Odgovor na 1. prigovor: apostoli su mogli posvjedočiti za Kristovo uskrsnuće također od viđenja, jer su Krista nakon uskrsnuća živoga očnom vjerom vidjeli, za koga su znali da je bio mrtav. No, kao što se do blaženoga gledanja dolazi po slušanju vjere, tako su do gledanja Krista koji uskrsuje ljudi došli po onome što su prije čuli od anđelâ.

Odgovor na 2. prigovor: Kristovo uzašašće, s obzirom na polazište, nije nadilazilo opće ljudsko znanje, nego samo s obzirom na odredište. I stoga su učenici mogli vidjeti Kristovo uzašašće s obzirom na polazište, to jest prema tome kako se uzdizao sa zemlje. Nisu ga pak vidjeli s obzirom na odredište, jer nisu vidjeli kako je primljen na nebo. No, Kristovo je uskrsnuće nadilazilo opće znanje i s obzirom na polazište, prema tome što se duša vratila iz podzemlja i tijelo izišlo iz zatvorenoga groba; i s obzirom na odredište, prema tome što je stekao proslavljeni život. I stoga uskrsnuće nije trebalo biti tako da bi ga čovjek vidio.

Odgovor na 3. prigovor: Lazar je bio uskrišen da se vrati u život kakav je prije imao, koji ne nadilazi opće znanje ljudi. I stoga nije sličan razlog.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.