Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 54, a. 3

Je li njegovo tijelo bilo proslavljeno

Prigovor 1. Čini se da Kristovo tijelo nije uskrsnulo cjelovito. Pripadaju naime cjelovitosti ljudskoga tijela meso i krv. Za koje se čini da ih Krist nije imao, kaže se naime u 1 Kor 15: „Tijelo i krv neće baštiniti kraljevstvo Božje“. A Krist je uskrsnuo u slavi kraljevstva Božjega. Dakle, čini se da nije imao tijelo i krv.

Prigovor 2. Nadalje, krv je jedan od četiriju tjelesnih sokova. Ako je dakle Krist imao krv, jednakim je razlogom imao druge sokove, iz kojih se uzrokuje propadanje u tijelima životinja. Tako bi se dakle slijedilo da je Kristovo tijelo bilo raspadljivo. Što je neprikladno. Nije dakle imao tijelo i krv.

Prigovor 3. Nadalje, tijelo Kristovo koje je uskrsnulo, na nebo je uzišlo. Ali nešto se od njegove krvi u nekim Crkvama čuva kao relikvije. Dakle, nije uskrsnulo Kristovo tijelo s cjelovitošću svih svojih dijelova.

Naprotiv, Gospodin kaže u Lk posl., govoreći poslije uskrsnuća učenicima: „Duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam“.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, tijelo je Kristovo u uskrsnuću bilo iste naravi, ali druge slave. Odatle što god pripada naravi ljudskoga tijela, sve je bilo u tijelu uskrsnuloga Krista. Bjelodano je pak da k naravi ljudskoga tijela pripadaju meso i kosti i krv, te drugo takvo. I stoga je sve to bilo u tijelu uskrsnuloga Krista. I također cjelovito, bez ikakva umanjenja; inače ne bi bilo savršeno uskrsnuće da nije bilo ponovno uspostavljeno što god je po smrti palo. Odatle i Gospodin svojim vjernima obećava govoreći u Mt 10: „A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene“. I u Lk 21 kaže se: „Vlas s glave vaše neće propasti“. Tvrditi pak da Kristovo tijelo nije imalo meso i kosti, i druge takve dijelove naravne ljudskomu tijelu, pripada zabludi Eutiha, biskupa grada Carigrada, koji je govorio da će „naše tijelo u onoj slavi uskrsnuća biti neopipljivo, i od vjetrova i zraka tananije; i da je Gospodin, poslije učvršćenih srdaca učenika koji su pipali, sve ono što se u njemu moglo opipati u neku suptilnost pretvorio“. Što na istome mjestu odbacuje Grgur, jer Kristovo tijelo poslije uskrsnuća nije bilo promijenjeno, prema onome u Rim 6: „Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire“. Zato je i onaj ono što je rekao u smrti povukao. Ako je naime neprikladno da Krist tijelo druge naravi uzme u svojemu začeću, recimo nebesko, kako je Valentin tvrdio; mnogo je više neprikladno da je u uskrsnuću tijelo druge naravi ponovno uzeo, jer je tijelo u uskrsnuću ponovno uzeo na besmrtan život koje je u začeću uzeo na smrtan život.

Odgovor na 1. prigovor: tijelo i krv ondje se ne uzima za narav tijela i krvi, nego ili za krivnju tijela i krvi, kako Grgur kaže u XIV. Moral.; ili za raspadljivost tijela i krvi, jer, kako Augustin kaže Konsenciju o uskrsnuću tijela, „ondje neće biti raspadljivosti i smrtnosti tijela i krvi“. Tijelo dakle prema supstanciji posjeduje kraljevstvo Božje, prema onome što je rečeno: „Duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam“. A tijelo kada se prema raspadljivosti razumijeva, neće posjedovati. Zato je odmah dodano u riječima apostolovim: „Niti raspadljivost baštini neraspadljivost“.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u istoj knjizi, „možda će nas, uzevši povod iz krvi, salijetati tegobniji protivnik“, i reći: ako je krv bila u tijelu uskrsnuloga Krista, zašto ne i sluz; zašto ne i žuta žuč, to jest kolera, i crna žuč, to jest melankolija; „kojim četirima sokovima da se ublažuje narav tijela i medicinska znanost svjedoči? Ali što god tko dodao, neka se čuva dodati raspadljivost, da ne bi zdravlje i čistoću svoje vjere pokvario. Vrijedna je naime božanska moć od ove vidljive i opipljive naravi tijelâ, dok neke ostaju, oduzeti kakvoće koje bude htjela, da bude odsutna ljaga“, naime raspadljivosti, „a prisutan lik; prisutno kretanje, a odsutan umor; prisutna moć blagovanja, a odsutna nužda gladovanja“.

Odgovor na 3. prigovor: sva krv koja je istekla iz Kristova tijela, budući da pripada istini ljudske naravi, u Kristovu je tijelu uskrsnula. I isti je razlog o svim česticama koje pripadaju istini i cjelovitosti ljudske naravi. A ona krv koja se u nekim Crkvama čuva kao relikvije nije istekla iz Kristova boka, nego se čudesno kaže da je istekla iz neke pogođene Kristove slike.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.