Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 54, a. 4

O njegovim ožiljcima koji su se pojavljivali na tijelu

Prigovor 1. Čini se da Kristovo tijelo nije trebalo uskrsnuti s ožiljcima. Kaže se naime u 1 Kor 15 da će „mrtvi uskrsnuti neraspadljivi“. Ali ožiljci i rane pripadaju nekoj raspadljivosti i nedostatku. Dakle, nije bilo prikladno da Krist, koji je začetnik uskrsnuća, uskrsne s ožiljcima.

Prigovor 2. Nadalje, Kristovo je tijelo cjelovito uskrsnulo, kako je rečeno. Ali otvori rana protive se cjelovitosti tijela, jer se po njima prekida cjelovitost tijela. Dakle, ne čini se da je bilo prikladno to što su u Kristovu tijelu ostali otvori rana, premda bi ondje ostala neka znamenja rana koja su dostajala za gledanje, prema kojemu je Toma povjerovao, komu je rečeno: „Jer si me vidio, Toma, povjerovao si“.

Prigovor 3. Nadalje, Damaščanin kaže u IV. knjizi da se „poslije uskrsnuća o Kristu kažu neke stvari uistinu doduše, ali ne prema naravi, nego prema rasporedbi, radi potvrđivanja da je samo to tijelo koje je trpjelo uskrsnulo, kao ožiljci“. A kada prestane uzrok, prestaje učinak. Dakle, čini se da, pošto su se učenici osvjedočili o njegovu uskrsnuću, ožiljke dalje nije imao. Ali nije dolikovalo nepromjenjivosti slave da preuzme nešto što u njemu ne bi trajno ostalo. Čini se dakle da nije trebao tijelo s ožiljcima u uskrsnuću ponovno uzeti.

Naprotiv, Gospodin kaže Tomi u Iv 20: „Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke, i prinesi ruku svoju i stavi u moj bok“.

Odgovaram: bilo je prikladno da Kristova duša u uskrsnuću ponovno uzme tijelo s ožiljcima. Ponajprije doduše radi slave samoga Krista. Beda naime kaže tumačeći Luku da nije iz nemoći liječenja ožiljke sačuvao, nego „da zauvijek nosi trijumf svoje pobjede“. Odatle i Augustin kaže u XXII. De civ. Dei da ćemo „možda u onome kraljevstvu na tijelima mučenika vidjeti ožiljke rana koje su za Kristovo ime pretrpjeli; jer neće biti rugoba na njima, nego dostojanstvo; i neka će, premda na tijelu, ne tjelesna, nego kreposna ljepota sjati“. Drugo, radi učvršćivanja srdaca učenika oko vjere u njegovo uskrsnuće. „Treće, da Ocu, za nas moleći, kakvu je vrstu smrti za čovjeka pretrpio, uvijek pokazuje. Četvrto, da svojom smrću otkupljenima koliko su milosrdno pomognuti, predočivši dokaze iste smrti, stavi do znanja. Napokon, da na sudu kako se pravedno osuđuju, ondje navijesti“. Odatle, kako Augustin kaže u knjizi De symbolo: „Znao je Krist zašto ožiljke u svojemu tijelu čuva. Kao što je naime pokazao Tomi koji nije vjerovao osim ako dotakne i vidi, tako će također neprijateljima rane svoje pokazati, da ih uvjeravajući istina rekne: Evo čovjeka kojega raspeste! Vidite rane koje zadadoste! Prepoznajte bok koji probodoste; jer po vama i radi vas otvoren je, pa ipak niste htjeli ući“.

Odgovor na 1. prigovor: oni ožiljci koji su u Kristovu tijelu ostali ne pripadaju raspadljivosti ili nedostatku, nego većemu vrhuncu slave, ukoliko su neka znamenja kreposti. I na onim mjestima rana neka će se posebna ljepota pojavljivati.

Odgovor na 2. prigovor: onaj otvor rana, premda je s nekim prekidom neprekinutosti, sve se to ipak nadoknađuje po većem sjaju slave, tako da tijelo ne bude manje cjelovito, nego savršenije. Toma pak nije samo vidio, nego je i rane dotaknuo, jer, kako papa Leon kaže: „Dostajalo je njemu za vlastitu vjeru što je vidio ono što je gledao; ali za nas je djelovao tako da dotakne onoga koga je gledao“.

Odgovor na 3. prigovor: Krist je u svojemu tijelu htio da ožiljci rana ostanu ne samo radi potvrđivanja vjere učenika, nego i zbog drugih razloga. Iz kojih se pokazuje da će uvijek u njegovu tijelu oni ožiljci ostati. Jer, kako Augustin kaže Konsenciju o uskrsnuću tijela, „vjerujem da je Gospodinovo tijelo na nebu onakvo kakvo bijaše kada je uzišlo na nebo“. I Grgur u XIV. Moral. kaže da bi se, „ako bi se išta u Kristovu tijelu poslije uskrsnuća moglo promijeniti, protiv istinite Pavlove izreke, poslije uskrsnuća Gospodin vratio u smrt. Što bi se tko i bezuman usudio reći, osim onoga koji niječe pravo uskrsnuće tijela?“ Odatle je očito da ožiljci koje je Krist poslije uskrsnuća na svojemu tijelu pokazao nikada poslije od onoga tijela nisu bili uklonjeni.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.