III, q. 53, a. 3
O redu
Prigovor 1. Čini se da Krist nije prvi uskrsnuo. U Starome se naime zavjetu po Iliji i Elizeju čita da su neki uskrišeni, prema onome u Heb 11: „Žene su po uskrsnuću primale svoje mrtve“. Slično je tako i Krist, prije svoje muke, tri mrtvaca uskrisio. Dakle, Krist nije bio prvi od onih koji uskrsuju.
Prigovor 2. Nadalje, u Mt 27, među ostalim čudesima koja su se dogodila u Kristovoj muci, pripovijeda se da su se grobovi otvorili, „i mnoga tijela svetih koji su usnuli uskrsnuše“. Dakle, Krist nije bio prvi od onih koji uskrsuju.
Prigovor 3. Nadalje, kao što je Krist po svojemu uskrsnuću uzrok našega uskrsnuća, tako je po svojoj milosti uzrok naše milosti, prema onome u Iv 1: „Od punine njegove svi mi primismo“. Ali drugi su prije vremenom imali milost negoli Krist, kao svi oci Staroga zavjeta. Dakle, također su neki prije došli do tjelesnoga uskrsnuća negoli Krist.
Naprotiv, kaže se u 1 Kor 15: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih“, Glosa: „jer je prije vremenom i dostojanstvom ustao“.
Odgovaram: uskrsnuće je obnova od smrti u život. Dvostruko se pak netko izbavlja od smrti. Na jedan način samo od smrti u činu, da naime netko počne živjeti ma kako poslije nego što je bio mrtav. Na drugi način da se netko oslobodi ne samo od smrti, nego i od nužde i, što je više, od mogućnosti umiranja. I to je pravo i savršeno uskrsnuće. Jer dokle god netko živi podložan nuždi umiranja, na neki način smrt nad njim vlada, prema onome u Rim 8: „Tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha“. Ono također što je moguće da bude, s obzirom na nešto naziva se da jest, to jest potencijalno. I tako je očito da je ono uskrsnuće kojim se tko izbavlja samo od stvarne smrti, nesavršeno uskrsnuće. Govoreći dakle o savršenom uskrsnuću, Krist je prvi od onih koji uskrsuju, jer je sam uskrsavajući prvi došao do posvema besmrtnoga života; prema onome u Rim 6: „Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire“. No nesavršenim su uskrsnućem neki drugi ustali prije Krista, radi unaprijednoga pokazivanja takoreći u nekom znaku njegova uskrsnuća.
Odgovor na 1. prigovor: i tako je bjelodan odgovor na prvi prigovor. Jer i oni koji su uskrišeni u Starome zavjetu, i oni koje je Krist uskrisio, tako su se vratili u život da bi ponovno umrli.
Odgovor na 2. prigovor: o onima koji su uskrsnuli s Kristom, dvostruko je mišljenje. Neki naime tvrde da su se vratili u život kao oni koji više neće umrijeti, budući da bi za njih bila veća muka ako bi ponovno umrli negoli ako ne bi uskrsnuli. I prema tome valjat će razumjeti, kako Jeronim kaže tumačeći Mateja, „da nisu prije uskrsnuli negoli je uskrsnuo Gospodin“. Odatle i evanđelist kaže da, „izišavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća, dođoše u sveti grad i pokazaše se mnogima“. Ali Augustin u poslanici Evodiju spominjući to mišljenje veli: „Znam da se nekima čini da je smrću Gospodina Krista već takvo uskrsnuće podijeljeno pravednicima kakvo se nama na svršetku obećava; a ako nisu ponovno, odloživši tijela, usnuli, valja vidjeti kako se razumijeva da je Krist prvorođenac od mrtvih ako su ga u ono uskrsnuće toliki pretekli. Ako se pak odgovori da je to rečeno po anticipaciji, tako da se podrazumijeva kako su se grobovi onim potresom zemlje otvorili dok je Krist na križu visio, a da su tijela pravednika uskrsnula ne tada, nego kada je on prije uskrsnuo; ali još uvijek preostaje što uznemiruje: kako Petar ne o Davidu nego o Kristu tvrdi da je bilo prorečeno kako njegovo tijelo nije vidjelo truleži, naime po tome što bijaše kod njih Davidov grob; i tako ih ne bi uvjeravao ako Davidovo tijelo već nije ondje bilo; jer premda bi prije u svojoj nedavnoj smrti uskrsnuo, a tijelo njegovo ne bi vidjelo truleži, mogao bi onaj grob ostati. Mučno se pak čini da David nije bio u onome uskrsnuću pravednika ako im je već vječno darovano, čijim se potomkom Krist preporučuje. U opasnost će doći također i ono što se Hebrejima o drevnim pravednicima kaže: da se bez nas ne bi usavršili, ako su već u onoj neraspadljivosti uskrsnuća postavljeni koja se nama koji imamo biti usavršeni na svršetku obećava“. Tako dakle Augustin po svemu sudeći drži da su uskrsnuli imajući ponovno umrijeti. Čemu se također čini da pripada ono što Jeronim kaže tumačeći Mateja, da su, „kao što je Lazar uskrsnuo, tako i mnoga tijela svetih uskrsnula, da pokažu Gospodina koji uskrsuje“. Premda to u govoru o Uznesenju pod dvojbom ostavlja. Augustinovi se ipak razlozi čine mnogo djelotvornijima.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je ono što je prethodilo Kristovu dolasku bilo pripravno za Krista, tako je milost priprava za slavu. I stoga je ono što pripada slavi, bilo s obzirom na dušu, kao savršeno gledanje Boga, bilo s obzirom na tijelo, kao slavno uskrsnuće, prije vremenom trebalo biti u Kristu, kao u začetniku slave. Milost je pak dolikovalo da prije bude u onima koji su se usmjeravali prema Kristu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.