III, q. 53, a. 4
O uzroku
Prigovor 1. Čini se da Krist nije bio uzrok svojega uskrsnuća. Tko se god naime od drugoga uskrisuje, nije uzrok svojega uskrsnuća. Ali Krist je od drugoga uskrišen, prema onome u Dj 2: „Kojega je Bog uskrisio, razriješivši boli podzemlja“; i u Rim 8: „Koji je uskrisio Isusa Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša“, itd. Dakle, Krist nije uzrok svojega uskrsnuća.
Prigovor 2. Nadalje, za nikoga se ne kaže da zaslužuje, ili od drugoga moli, nešto čega je sam uzrok. Ali Krist je svojom mukom zaslužio uskrsnuće, kako Augustin kaže tumačeći Ivana da je „poniznost muke zasluga slave uskrsnuća. Sam je također molio od Oca da bude uskrišen“, prema onome u Psalmu: „A ti mi se, Gospodine, smiluj i uskrisi me“. Dakle, Krist nije bio uzrok svojega uskrsnuća.
Prigovor 3. Nadalje, kako Damaščanin dokazuje u IV. knjizi, uskrsnuće ne pripada duši, nego tijelu, koje po smrti pada. Ali tijelo nije moglo sebi sjediniti dušu, koja je od njega plemenitija. Dakle, ono što je u Kristu uskrsnulo nije moglo biti uzrok svojega uskrsnuća.
Naprotiv, Gospodin kaže u Iv 10: „Nitko mi ne oduzima život, nego ga ja sam polažem i opet ga uzimam“. Ali ništa drugo nije uskrsnuti doli ponovno uzeti dušu. Dakle, čini se da je Krist vlastitom krepošću uskrsnuo.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, po smrti božanstvo nije bilo rastavljeno ni od Kristove duše, ni od njegova tijela. Može se dakle kako duša mrtvoga Krista tako i njegovo tijelo promatrati dvostruko: na jedan način po razlogu božanstva; na drugi način po razlogu same stvorene naravi. Prema snazi dakle sjedinjenoga božanstva i tijelo je ponovno uzelo dušu, koju je bilo odložilo; i duša je ponovno uzela tijelo, koje je bila napustila. I to je ono što se o Kristu kaže u 2 Kor posl. da, „ako je i raspet iz naše slabosti, ali živi iz Božje snage“. Ako pak promatramo tijelo i dušu mrtvoga Krista prema snazi stvorene naravi, tako se nisu mogli međusobno ponovno sjediniti, nego je trebalo da Krist bude uskrišen od Boga.
Odgovor na 1. prigovor: ista je božanska moć i djelovanje Oca i Sina. Odatle ovo dvoje jedno drugo slijedi: to da je Krist uskrišen božanskom moći Očevom, i svojom vlastitom.
Odgovor na 2. prigovor: Krist je moleći tražio i zaslužio svoje uskrsnuće ukoliko je čovjek, a ne ukoliko je Bog.
Odgovor na 3. prigovor: tijelo prema stvorenoj naravi nije moćnije od Kristove duše, ali je od nje moćnije prema božanskoj snazi. Koja je također opet, prema sjedinjenom božanstvu, moćnija od tijela prema stvorenoj naravi. I stoga su prema božanskoj snazi tijelo i duša uzajamno jedno drugo ponovno uzeli, a ne prema snazi stvorene naravi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.