III, q. 52, a. 7
Je li oslobodio djecu umrlu s istočnim grijehom
Prigovor 1. Čini se da su djeca koja su preminula s istočnim grijehom po Kristovu silasku bila oslobođena. Nisu se naime zadržavala u podzemlju osim zbog istočnoga grijeha, kao i sveti oci. Ali sveti su oci po Kristu oslobođeni iz podzemlja, kako je gore rečeno. Dakle, i djeca su slično po Kristu oslobođena iz podzemlja.
Prigovor 2. Nadalje, apostol kaže u Rim 5: „Ako su prekršajem jednoga mnogi umrli, mnogo je više milost Božja i dar u milosti jednoga čovjeka Isusa Krista u mnoge obilovao“. Ali zbog grijeha prvoga roditelja djeca koja umiru sa samim istočnim grijehom bivaju zadržana u podzemlju. Dakle, mnogo su više po Kristovoj milosti bila oslobođena iz podzemlja.
Prigovor 3. Nadalje, kao što krštenje djeluje u snazi Kristove muke, tako i Kristov silazak u podzemlje, kako je bjelodano iz rečenoga. Ali djeca se po krštenju oslobađaju od istočnoga grijeha i od podzemlja. Dakle, slično su bila oslobođena po Kristovu silasku u podzemlje.
Naprotiv, apostol kaže u Rim 3 da je „Bog postavio Krista kao pomirilište po vjeri u njegovoj krvi“. Ali djeca koja su sa samim istočnim grijehom preminula ni na koji način nisu bila dionici vjere. Dakle, nisu primila plod Kristova pomirenja da bi po njemu bila oslobođena iz podzemlja.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, Kristov silazak u podzemlje imao je učinak samo u onima koji su po vjeri i ljubavi bili sjedinjeni s Kristovom mukom, u čijoj je snazi Kristov silazak u podzemlje donosio oslobođenje. Djeca pak koja su s istočnim grijehom preminula ni na koji način nisu bila sjedinjena s Kristovom mukom po vjeri i ljubavi: niti su naime vlastitu vjeru mogla imati, jer nisu imala upotrebu slobodnoga izbora; niti su po vjeri roditelja ili po nekom sakramentu vjere bila očišćena od istočnoga grijeha. I stoga Kristov silazak u podzemlje takvu djecu nije oslobodio iz podzemlja. I osim toga, po tome su sveti oci iz podzemlja oslobođeni što su pripušteni k slavi božanskoga gledanja, do koje nitko ne može doći osim po milosti, prema onome u Rim 6: „Milost je Božja život vječni“. Budući dakle da djeca umrla s istočnim grijehom nisu imala milost, nisu bila oslobođena iz podzemlja.
Odgovor na 1. prigovor: sveti oci, premda su još bili vezani podložnošću kazni istočnoga grijeha ukoliko gleda na ljudsku narav, ipak su po vjeri u Krista bili oslobođeni od svake ljage grijeha, i stoga su bili sposobni za ono oslobođenje koje je Krist donio silazeći u podzemlje. Ali to se o djeci ne može reći, kako je bjelodano iz gore rečenoga.
Odgovor na 2. prigovor: kada apostol veli: „Milost Božja u mnoge je obilovala“, riječ „mnoge“ ne treba uzimati poredbeno, kao da bi veći broj bio spašen po Kristovoj milosti negoli osuđen po Adamovu grijehu; nego apsolutno, takoreći kao da veli da je milost jednoga Krista obilovala u mnoge, kao što je i grijeh jednoga Adama prešao na mnoge. Ali kao što je Adamov grijeh prešao samo na one koji su po sjemenskom razlogu tjelesno od njega potekli, tako je Kristova milost prešla samo na one koji su duhovnim preporođenjem postali njegovi udovi. Što ne pristoji djeci koja umiru s istočnim grijehom.
Odgovor na 3. prigovor: krštenje se pruža ljudima u ovome životu, u kojemu se čovjek može promijeniti iz krivnje u milost. Ali Kristov silazak u podzemlje bio je pružen dušama poslije ovoga života, gdje nisu prijemljive za spomenutu promjenu. I stoga se po krštenju djeca oslobađaju od istočnoga grijeha i od podzemlja, ali ne po Kristovu silasku u podzemlje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.