Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 52, a. 6

Je li iz podzemlja oslobodio osuđene

Prigovor 1. Čini se da je Krist neke osuđene oslobodio iz podzemlja. Kaže se naime u Iz 24: „I skupit će se u snop i zatvoriti u jamu, i zatvorit će se u tamnicu, i poslije mnogih dana pohodit će se“. Govori se pak ondje o osuđenima koji su se klanjali vojsci nebeskoj. Dakle, čini se da su i osuđeni po Kristovu silasku u podzemlje bili pohođeni. Što se čini da pripada njihovu oslobođenju.

Prigovor 2. Nadalje, na ono u Zah 9: „Ti pak u krvi saveza svojega izveo si sužnje iz jame u kojoj nije bilo vode“, Glosa kaže: „Ti si oslobodio one koji su se držali svezani u tamnicama gdje ih nikakvo milosrđe nije hladilo, koje je onaj bogataš tražio“. Ali samo se osuđeni zatvaraju u tamnice bez milosrđa. Dakle, Krist je neke oslobodio iz pakla osuđenih.

Prigovor 3. Nadalje, Kristova moć nije bila manja u podzemlju negoli na ovome svijetu, jer je na oba mjesta djelovao po moći svojega božanstva. Ali na ovome je svijetu iz svakoga stanja neke oslobodio. Dakle, i u podzemlju je oslobodio neke također iz stanja osuđenih.

Naprotiv, kaže se u Hoš 13: „Bit ću tvoja smrt, o smrti! Tvoj ugriz, podzemlje!“ Glosa: „izabrane izvodeći, a odbačene ondje ostavljajući“. Ali samo su odbačeni u paklu osuđenih. Dakle, po Kristovu silasku u podzemlje nitko nije iz pakla osuđenih oslobođen.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, Krist je silazeći u podzemlje djelovao u snazi svoje muke. I stoga je njegov silazak u podzemlje samo onima podijelio plod oslobođenja koji su bili sjedinjeni s Kristovom mukom po vjeri oblikovanoj ljubavlju, po kojoj se grijesi uklanjaju. Oni pak koji su bili u paklu osuđenih, ili uopće nisu imali vjeru u Kristovu muku, kao nevjernici; ili, ako su vjeru imali, nikakvu suobličenost s ljubavlju Krista koji trpi nisu imali. Zato niti od svojih grijeha nisu bili očišćeni. I zbog toga im Kristov silazak u podzemlje nije donio oslobođenje od podložnosti paklenoj kazni.

Odgovor na 1. prigovor: kada je Krist sišao u podzemlje, svi koji su bili u ma kojem dijelu podzemlja na neki su način bili pohođeni: ali neki na svoju utjehu i oslobođenje, a neki pak na svoje posramljenje i smetenost, to jest osuđeni. Odatle se na istome mjestu dodaje: „I pocrvenjet će mjesec i postidjet će se sunce“, itd. Može se također to odnositi na pohod kojim će biti pohođeni na dan suda: ne da se oslobode, nego da se još više osude, prema onome u Sef 1: „Pohodit ću muževe koji počivaju na svojemu talogu“.

Odgovor na 2. prigovor: kada se u Glosi kaže: „gdje ih nikakvo milosrđe nije hladilo“, to valja razumjeti s obzirom na olakšanje potpunoga oslobođenja. Jer sveti oci iz onih podzemaljskih tamnica prije Kristova dolaska nisu mogli biti oslobođeni.

Odgovor na 3. prigovor: nije zbog Kristove nemoći bilo to što nisu neki oslobođeni iz svakoga stanja podzemnika kao iz svakoga stanja živih na svijetu, nego zbog različita stanja i jednih i drugih. Ljudi se naime, dokle god ovdje žive, mogu obratiti k vjeri i ljubavi, jer u ovome životu ljudi nisu utvrđeni u dobru ili u zlu kao poslije izlaska iz ovoga života.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.