III, q. 52, a. 8
Je li oslobodio ljude iz čistilišta
Prigovor 1. Čini se da je Krist svojim silaskom u podzemlje oslobodio duše iz čistilišta. Augustin naime kaže u poslanici Evodiju: „Jer očita svjedočanstva spominju i podzemlje i boli, nikakav se razlog ne pojavljuje zašto bi se vjerovalo da je Spasitelj onamo došao, osim da bi od istih boli spasio. No je li sve koje je u njima našao, ili neke, koje je prosudio dostojnima onoga dobročinstva, još uvijek tražim. Ipak, da je Krist došao u podzemlje, i onima koji su se nalazili u njegovim bolima ovo dobročinstvo pružio, ne sumnjam“. Ali nije pružio dobročinstvo oslobođenja osuđenima, kako je gore rečeno. Osim njih pak nitko se ne nalazi u kaznenim bolima osim onih koji su u čistilištu. Dakle, Krist je duše oslobodio iz čistilišta.
Prigovor 2. Nadalje, sama prisutnost Kristove duše nije imala manji učinak negoli njegovi sakramenti. Ali po Kristovim sakramentima oslobađaju se duše iz čistilišta, a ponajvećma po sakramentu euharistije, kako će se niže reći. Dakle, mnogo su više po prisutnosti Krista koji silazi u podzemlje duše bile oslobođene iz čistilišta.
Prigovor 3. Nadalje, Krist je koje je god izliječio u ovome životu, potpuno izliječio, kako Augustin kaže u knjizi De poenitentia. I u Iv 7 Gospodin kaže: „Cijeloga sam čovjeka spasio u subotu“. Ali Krist je one koji su bili u čistilištu oslobodio od podložnosti kazni gubitka, kojom su bili isključeni iz slave. Dakle, također ih je oslobodio od podložnosti kazni čistilišta.
Naprotiv, Grgur kaže u XIII. Moral.: „Dok je naš Stvoritelj i Otkupitelj, prodirući u zatvore podzemlja, odande izveo duše izabranih, nama ne dopušta onamo ići odakle je već druge silazeći oslobodio“. Dopušta pak nama da idemo u čistilište. Dakle, silazeći u podzemlje, nije duše oslobodio iz čistilišta.
Odgovaram: kako je često rečeno, Kristov je silazak u podzemlje donosio oslobođenje u snazi njegove muke. Njegova pak muka nije imala vremenitu i prolaznu moć, nego vječnu, prema onome u Heb 10: „Jednim prinosom usavrši zauvijek posvećene“. I tako je očito da tada Kristova muka nije imala veću djelotvornost negoli je ima sada. I stoga oni koji su bili takvi kakvi su sada oni koji se zadržavaju u čistilištu, nisu po Kristovu silasku u podzemlje bili oslobođeni iz čistilišta. Ako su se pak ondje našli neki koji su bili takvi kakvi se i sada snagom Kristove muke oslobađaju iz čistilišta, takve ništa ne priječi da su po Kristovu silasku u podzemlje bili oslobođeni iz čistilišta.
Odgovor na 1. prigovor: iz onoga se mjerodavnoga navoda Augustinova ne može zaključiti da su svi koji su bili u čistilištu bili oslobođeni iz čistilišta, nego da je nekima od njih bilo ovo dobročinstvo podijeljeno: onima naime koji su već bili dostatno očišćeni; ili također onima koji su, dok su još živjeli, zaslužili po vjeri i ljubavi, te pobožnosti prema Kristovoj smrti, da po njegovu silasku budu oslobođeni od vremenite kazne čistilišta.
Odgovor na 2. prigovor: Kristova moć djeluje u sakramentima po načinu nekoga ozdravljenja i očišćenja. Odatle sakrament euharistije oslobađa ljude iz čistilišta ukoliko je zadovoljštinska žrtva za grijeh. Kristov pak silazak u podzemlje nije bio zadovoljštinski. Djelovao je ipak u snazi muke, koja je bila zadovoljštinska, kako je gore navedeno, ali bijaše zadovoljštinska općenito, čiju je snagu trebalo primijeniti na svakoga pojedinoga po nečem što posebno pripada njemu samome. I stoga ne mora biti da su po Kristovu silasku u podzemlje svi bili oslobođeni iz čistilišta.
Odgovor na 3. prigovor: oni nedostaci od kojih je Krist u isti mah na ovome svijetu oslobađao ljude, bili su osobni, koji su vlastito pripadali svakomu pojedinome. Ali isključenje iz Božje slave bilo je opći nedostatak koji je pripadao cijeloj ljudskoj naravi. I stoga ništa ne priječi da oni koji su bili u čistilištu po Kristu budu oslobođeni od isključenja iz slave, a ne od podložnosti kazni čistilišta, koja pripada vlastitomu nedostatku. Kao što su obrnuto sveti oci, prije Kristova dolaska, bili oslobođeni od vlastitih nedostataka, ali ne od zajedničkoga nedostatka, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.