III, q. 52, a. 3
Je li sav bio u podzemlju
Prigovor 1. Čini se da Krist nije sav bio u podzemlju. Tijelo je naime Kristovo neki njegov dio. Ali tijelo Kristovo nije bilo u podzemlju. Dakle, sav Krist nije bio u podzemlju.
Prigovor 2. Nadalje, ništa čiji su dijelovi međusobno rastavljeni ne može se nazvati cjelinom. Ali tijelo i duša, koji su dijelovi ljudske naravi, bili su međusobno rastavljeni poslije smrti, kako je gore rečeno. Sišao je pak u podzemlje bivajući mrtav. Dakle, nije mogao sav biti u podzemlju.
Prigovor 3. Nadalje, za onu se cjelinu kaže da je na nekom mjestu čije ništa nije izvan onoga mjesta. Ali nešto je Kristovo bilo izvan podzemlja, jer je i tijelo bilo u grobu, a božanstvo posvuda. Dakle, Krist nije bio sav u podzemlju.
Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De symbolo: „Sav Sin kod Oca, sav na nebu, sav na zemlji, sav u utrobi Djevice, sav na križu, sav u podzemlju, sav u raju u koji je uveo razbojnika“.
Odgovaram: kako je očito iz onoga što je u Prvome dijelu rečeno, muški se rod odnosi na hipostazu ili osobu, a srednji rod pripada naravi. U Kristovoj pak smrti, premda je duša bila rastavljena od tijela, nijedno ipak nije bilo rastavljeno od osobe Sina Božjega, kako je gore rečeno. I stoga u onom trodnevlju Kristove smrti valja reći da je sav Krist bio u grobu, jer je cijela osoba bila ondje po tijelu koje je s njom sjedinjeno; i slično je sav bio u podzemlju, jer je cijela osoba Kristova bila ondje po razlogu duše koja je s njom sjedinjena; sav je također Krist tada bio posvuda, po razlogu božanske naravi.
Odgovor na 1. prigovor: tijelo koje je tada bilo u grobu nije dio nestvorene osobe, nego uzete naravi. I stoga se time što Kristovo tijelo nije bilo u podzemlju ne isključuje to da je sav Krist bio, nego se pokazuje da ondje nije bilo sve što pripada ljudskoj naravi.
Odgovor na 2. prigovor: iz duše i tijela sjedinjenih sastavlja se cjelovitost ljudske naravi, a ne cjelovitost božanske osobe. I stoga je po raskidu sjedinjenja duše i tijela smrću ostao sav Krist, ali nije ostala ljudska narav u svojoj cjelovitosti.
Odgovor na 3. prigovor: osoba je Kristova cijela na ma kojem mjestu, ali ne cjelovito, jer se nijednim mjestom ne ograničuje. No niti sva mjesta zajedno uzeta ne mogu obuhvatiti njegovu neizmjernost; štoviše, on sam svojom neizmjernošću sve obuhvaća. To pak ima mjesta u onome što je tjelesno i ograničeno na mjestu: da ako je cjelina negdje, ništa njezino nije izvan. Ali to u Bogu nema mjesta. Odatle Augustin kaže u govoru De symbolo: „Ne kažemo da je kroz različita vremena ili mjesta posvuda Krist sav, tako da je čas ondje sav, a u drugo vrijeme drugdje sav, nego da je uvijek posvuda sav“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.