III, q. 52, a. 2
U koje je podzemlje sišao
Prigovor 1. Čini se da je Krist sišao također i u pakao osuđenih. Kaže se naime iz usta božanske mudrosti u Sir 24: „Prodrijet ću u sve donje dijelove zemlje“. Ali među donje dijelove zemlje ubraja se također i pakao osuđenih, prema onome u Psalmu: „Ući će u podzemlje zemlje“. Dakle, Krist, koji je mudrost Božja, sišao je sve do pakla osuđenih.
Prigovor 2. Nadalje, u Dj 2 Petar kaže da je „Bog Krista uskrisio, razriješivši boli podzemlja, po tome što je bilo nemoguće da ga ono drži“. Ali boli nema u podzemlju otaca, niti u limbu djece, koja se ne kažnjavaju osjetilnom kaznom zbog osobnoga grijeha, nego samo kaznom gubitka zbog istočnoga grijeha. Dakle, Krist je sišao u pakao osuđenih, ili također u čistilište, gdje se ljudi kažnjavaju osjetilnom kaznom za osobne grijehe.
Prigovor 3. Nadalje, u 1 Pt 3 kaže se da je „Krist onima koji bijahu u tamnici zatvoreni, došavši u duhu propovijedao, onima koji su nekoć bili nevjerni“, što se, kako Atanazije kaže u poslanici Epiktetu, razumije o Kristovu silasku u podzemlje. Kaže naime da je „Kristovo tijelo bilo u grobu položeno kada je on sam pošao propovijedati onim duhovima koji bijahu u tamnici, kako je Petar rekao“. Poznato je pak da su nevjernici bili u paklu osuđenih. Dakle, Krist je sišao u pakao osuđenih.
Prigovor 4. Nadalje, Augustin kaže u poslanici Evodiju: „Da je Sveto pismo reklo kako je mrtvi Krist došao u ono krilo Abrahamovo, a da nije spomenulo podzemlje i njegove boli, čudio bih se ako bi se itko usudio tvrditi da je on sišao u podzemlje. Ali jer očita svjedočanstva spominju i podzemlje i boli, nikakav se razlog ne pojavljuje zašto bi se vjerovalo da je Spasitelj onamo došao, osim da bi od istih boli spasio“. Ali mjesto je boli pakao osuđenih. Dakle, Krist je sišao u pakao osuđenih.
Prigovor 5. Nadalje, kako Augustin kaže u jednom govoru o Muci, Krist silazeći u podzemlje „sve je pravednike koji su se držali vezani istočnim grijehom odriješio“. Ali među njima bijaše također i Job, koji o samome sebi kaže u Job 17: „U najdublje podzemlje sići će sve moje“. Dakle, Krist je sišao sve do najdubljega podzemlja.
Naprotiv, o paklu osuđenih kaže se u Job 10: „Prije nego što odem, i neću se vratiti, u zemlju mračnu i pokrivenu tminom smrti“, itd. A nema nikakva zajedništva svjetlosti s tminom, kako se kaže u 2 Kor 6. Dakle, Krist, koji je svjetlost, u onaj pakao osuđenih nije sišao.
Odgovaram: dvostruko se kaže da se nešto negdje nalazi. Na jedan način po svojemu učinku. I na taj je način Krist sišao u svako podzemlje, ipak na jedan i na drugi način. Jer u paklu osuđenih imao je taj učinak što ih je, silazeći u podzemlje, posramio zbog njihove nevjere i zloće. Onima pak koji su se nalazili u čistilištu dao je nadu u postizanje slave. A svetim ocima, koji su se samo radi istočnoga grijeha nalazili u podzemlju, ulio je svjetlost vječne slave. Na drugi se način kaže da se nešto negdje nalazi po svojoj biti. I na taj je način Kristova duša sišla samo na mjesto podzemlja u kojemu su se pravednici nalazili, da bi one koje je po milosti iznutra pohodio prema božanstvu, pohodio također prema duši i mjestom. Tako pak bivajući u jednome dijelu podzemlja, svoj je učinak na neki način prenio na sve dijelove podzemlja, kao što je, trpeći na jednome mjestu zemlje, sav svijet svojom mukom oslobodio.
Odgovor na 1. prigovor: Krist, koji je mudrost Božja, prodro je u sve donje dijelove zemlje ne mjesno, obilazeći sve prema duši, nego šireći učinak svoje moći na neki način na sve. Tako ipak da je samo pravednike rasvijetlio; slijedi naime: „i prosvijetlit ću sve koji se uzdaju u Gospodina“.
Odgovor na 2. prigovor: dvostruka je bol. Jedna od trpljenja kazne, koju podnose ljudi za osobni grijeh, prema onome u Psalmu: „Boli su me pakla okružile“. Druga je pak bol od odgađanja očekivane slave, prema onome u Izr 13: „Nada koja se odgađa žalosti dušu“. Koju su uistinu bol također podnosili sveti oci u podzemlju. Radi označavanja čega Augustin u govoru o Muci kaže da su „plačnom molbom Krista molili“. Obje je pak boli Krist razriješio silazeći u podzemlje, ipak na jedan i na drugi način. Jer boli kazni razriješio je čuvajući od njih, kao što se za liječnika kaže da uklanja bolest od koje čuva lijekom. Boli pak uzrokovane odgađanjem slave zbiljski je razriješio, pružajući slavu.
Odgovor na 3. prigovor: ono što ondje Petar veli, neki odnose na Kristov silazak u podzemlje, ovako tumačeći onu riječ: onima koji bijahu u tamnici zatvoreni, to jest u podzemlju, duhom, to jest prema duši, „Krist je došavši propovijedao, onima koji su nekoć bili nevjerni“. Odatle i Damaščanin kaže u III. knjizi da je, „kao što je onima koji su na zemlji navijestio evanđelje, tako i onima koji su u podzemlju“, ne doduše da nevjernike obrati k vjeri, nego da njihovu nevjeru posrami. Jer se i samo propovijedanje ne može shvatiti kao išta drugo doli očitovanje njegova božanstva, koje se očitovalo onima u podzemlju po kreposnom Kristovu silasku u podzemlje. Augustin ipak bolje tumači u poslanici Evodiju, da se to odnosi ne na Kristov silazak u podzemlje, nego na djelovanje njegova božanstva koje je vršio od početka svijeta. Tako da smisao bude: onima koji bijahu u tamnici zatvoreni, živeći naime u smrtnome tijelu, koje je takoreći neka tamnica duše, duhom svojega božanstva došavši propovijedao je unutarnjim nadahnućima i također vanjskim opomenama kroz usta pravednikâ; onima je, velim, propovijedao koji su nekoć bili nevjerni, Noi naime dok je propovijedao, kada su iščekivali Božju strpljivost po kojoj se odgađala kazna potopa. Zato dodaje: u dane Noine, dok se gradila korablja.
Odgovor na 4. prigovor: krilo se Abrahamovo može promatrati s obzirom na dvoje. Na jedan način s obzirom na počinak koji je ondje bio od osjetilne kazne; i što se toga tiče, ne pristaje mu naziv podzemlja niti su ondje ikakve boli. Na drugi se način može promatrati s obzirom na lišenost očekivane slave; i prema tome ima pojam podzemlja i boli. I stoga se sada naziva krilom Abrahamovim onaj pokoj blaženih, ali se ne naziva podzemljem, niti se kaže da su sada u krilu Abrahamovu boli.
Odgovor na 5. prigovor: kako Grgur ondje kaže, „samim višim mjestima podzemlja daje naziv najdubljega podzemlja. Ako je naime s obzirom na visinu neba ovaj mračni zrak podzemlje; s obzirom na visinu istoga zraka zemlja, koja dolje leži, može se i podzemljem i dubinom razumjeti. No s obzirom na visinu iste zemlje ona mjesta podzemlja koja su viša od drugih boravišta podzemlja, na taj se način nazivom najdubljega podzemlja označuju“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.