Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 52, a. 1

Je li bilo prikladno da Krist siđe u podzemlje

Prigovor 1. Čini se da nije bilo prikladno da Krist siđe u podzemlje. Augustin naime kaže u poslanici Evodiju: „Nisam mogao naći da se samo podzemlje igdje u Pismima spominje u dobru“. Ali Kristova duša nije sišla k nekome zlu, jer ni duše pravednika ne silaze k nekome zlu. Dakle, čini se da nije bilo prikladno da Krist siđe u podzemlje.

Prigovor 2. Nadalje, sići u podzemlje ne može pripadati Kristu prema božanskoj naravi, koja je posvema nepokretna, nego mu može pripadati samo prema uzetoj naravi. A ono što je Krist učinio ili pretrpio u uzetoj naravi, usmjeruje se prema ljudskomu spasenju. Za koje se ne čini da je bilo nužno da Krist siđe u podzemlje, jer nas je po svojoj muci, koju je na ovome svijetu podnio, oslobodio od krivnje i kazne, kako je gore rečeno. Nije dakle bilo prikladno da Krist siđe u podzemlje.

Prigovor 3. Nadalje, po Kristovoj je smrti bila rastavljena duša od njegova tijela, koje je uistinu bilo položeno u grob, kako je gore navedeno. Ne čini se pak da je samo po duši sišao u podzemlje, jer budući da je duša netjelesna, ne čini se da se može mjesno kretati: to naime pripada tijelima, kako se dokazuje u VI. Physic.; silazak pak unosi tjelesno kretanje. Dakle, nije bilo prikladno da Krist siđe u podzemlje.

Naprotiv, kaže se u vjerovanju: „Sišao nad pakao“. I apostol kaže u Ef 4: „A to što uziđe, što je doli da i siđe najprije u donje dijelove zemlje?“ Glosa: „to jest u podzemlje“.

Odgovaram: bilo je prikladno da Krist siđe u podzemlje. Ponajprije doduše zato što je sam došao ponijeti našu kaznu da bi nas od kazne izbavio, prema onome u Iz 53: „Uistinu je slabosti naše sam uzeo i boli je naše sam nosio“. Iz grijeha je pak čovjek navukao ne samo smrt tijela, nego i silazak u podzemlje. I stoga, kao što je bilo prikladno da on umre da bi nas oslobodio od smrti, tako je bilo prikladno da siđe u podzemlje da bi nas oslobodio od silaska u podzemlje. Odatle se kaže u Hoš 13: „Bit ću tvoja smrt, o smrti! Tvoj ću ugriz biti, podzemlje!“ Drugo, jer je bilo prikladno da, pošto je đavao pobijeđen po muci, izbavi njegove sužnje koji su se zadržavali u podzemlju, prema onome u Zah 9: „Ti također u krvi saveza svojega sužnje si svoje izveo iz jame“. I u Kol 2 kaže se: „Svukavši vrhovništva i vlasti, javno ih izloži ruglu s pouzdanjem“. Treće, da kao što je svoju vlast pokazao na zemlji živeći i umirući, tako također pokaže svoju vlast u podzemlju pohodeći ga i rasvjetljujući; odatle se kaže u Psalmu: „Podignite vrata, knezovi, svoja“, Glosa: „to jest knezovi podzemlja, uklonite svoju vlast kojom ste sve do sada ljude u podzemlju zadržavali“; i tako da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno ne samo nebesnika, nego i podzemnika, kako se kaže u Fil 2.

Odgovor na 1. prigovor: naziv podzemlja zvuči na zlo kazne, a ne na zlo krivnje. Odatle je Kristu dolikovalo sići u podzemlje ne kao da bi sam bio dužnik kazne, nego da bi one koji bijahu podložni kazni oslobodio.

Odgovor na 2. prigovor: Kristova je muka bila neki opći uzrok ljudskoga spasenja, kako živih tako i mrtvih. Opći se pak uzrok primjenjuje na pojedinačne učinke po nečem posebnom. Odatle, kao što se snaga Kristove muke primjenjuje na žive po sakramentima koji nas suobličuju Kristovoj muci, tako je također primijenjena na mrtve po Kristovu silasku u podzemlje. Zbog čega se izričito kaže u Zah 9 da je „izveo sužnje iz jame u krvi saveza svojega“, to jest po snazi svoje muke.

Odgovor na 3. prigovor: Kristova duša nije sišla u podzemlje onim rodom gibanja kojim se tijela kreću, nego onim rodom gibanja kojim se anđeli kreću, kako je u Prvome dijelu navedeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.