Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 51, a. 3

Je li se njegovo tijelo u grobu raspalo

Prigovor 1. Čini se da se Kristovo tijelo u grobu pretvorilo u pepeo. Kao što je naime smrt kazna za grijeh prvoga roditelja, tako također i pretvaranje u pepeo; rečeno je naime prvomu čovjeku poslije grijeha: „Prah si i u prah ćeš se vratiti“, kako se kaže u Post 3. Ali Krist je podnio smrt da bi nas od smrti oslobodio. Dakle, i njegovo se tijelo trebalo pretvoriti u pepeo da bi nas od pretvaranja u pepeo oslobodilo.

Prigovor 2. Nadalje, Kristovo je tijelo bilo iste naravi s našim tijelima. Ali naša se tijela odmah poslije smrti počinju raspadati i naginju k truljenju, jer, kada izdahne naravna toplina, nadolazi izvanjska toplina, koja uzrokuje truljenje. Dakle, čini se da se slično dogodilo u Kristovu tijelu.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je rečeno, Krist je htio biti pokopan da bi ljudima pružio nadu u uskrsnuće također iz grobova. Dakle, trebao je podnijeti i pretvaranje u pepeo da bi pružio nadu u uskrsnuće onima koji su se u pepeo pretvorili poslije pretvaranja u pepeo.

Naprotiv, u Psalmu se kaže: „Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truleži“, što Damaščanin tumači u III. knjizi o truleži koja biva po rastvaranju u počela.

Odgovaram: nije bilo prikladno da Kristovo tijelo istrune, ili se na bilo koji način pretvori u pepeo. Zato što truljenje ma kojega tijela proizlazi iz slabosti naravi onoga tijela, koja ne može više držati tijelo u cjelini. Kristova pak smrt, kao što je gore rečeno, nije smjela biti sa slabošću naravi, da se ne bi vjerovalo kako nije svojevoljna. I stoga ne iz bolesti, nego iz nanesene muke htio je umrijeti, kojoj se dragovoljno ponudio. I stoga Krist, da se njegova smrt ne bi pripisala slabosti naravi, nije htio da njegovo tijelo ma kako istrune ili se ma kako rastvori, nego je radi pokazivanja božanske moći htio da ono tijelo neraspadnuto ostane. Odatle Krizostom kaže da, „dok drugi ljudi žive, oni naime koji su hrabro djelovali, njihova im se vlastita djela smiješe, a kada oni umru, propadaju. No u Kristu je posve suprotno: jer prije križa sve je žalosno i slabo; a kada je raspet, sve je postalo sjajnije, da spoznaš da nije raspet običan čovjek“.

Odgovor na 1. prigovor: Krist, budući da nije bio podložan grijehu, niti je smrti bio podložan niti pretvaranju u pepeo. Dragovoljno je ipak smrt podnio radi našega spasenja, zbog gore navedenih razloga. Da je pak njegovo tijelo istrunulo ili se rastvorilo, to bi više bilo na štetu ljudskoga spasenja, jer se u njemu ne bi vjerovalo da je božanska moć. Odatle se iz njegovih usta u Psalmu kaže: „Kakva je korist od krvi moje dok silazim u trulež?“, kao da kaže: „Ako moje tijelo istrune, izgubit će se korist prolivene krvi“.

Odgovor na 2. prigovor: Kristovo tijelo, s obzirom na stanje trpeće naravi, bilo je podložno truljenju, premda ne s obzirom na zaslugu truljenja, a to je grijeh. Ali božanska je moć sačuvala Kristovo tijelo od truljenja, kao što ga je i uskrisila od smrti.

Odgovor na 3. prigovor: Krist je iz groba uskrsnuo božanskom moći, koja se nikakvim granicama ne suzuje. I stoga to što je iz groba ustao, bio je dostatan dokaz da ljudi imaju biti uskrišeni božanskom moći ne samo iz grobova, nego i iz ma kakvoga pepela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.