III, q. 51, a. 4
O vremenu u kojemu je ležao u grobu
Prigovor 1. Čini se da Krist nije bio u grobu samo jedan dan i dvije noći. Sam naime kaže u Mt 12: „Kao što je Jona bio u utrobi kita tri dana i tri noći, tako će Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći“. Ali u srcu je zemlje bio boraveći u grobu. Dakle, nije bio u grobu samo jedan dan i dvije noći.
Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže u vazmenoj homiliji da je, „kao što je Samson uzeo u ponoći vrata Gaze, tako Krist u ponoći, uzevši vrata pakla, uskrsnuo“. Ali poslije nego što je uskrsnuo, nije bio u grobu. Dakle, nije bio u grobu dvije cijele noći.
Prigovor 3. Nadalje, po Kristovoj smrti svjetlost je nadvladala tmine. Ali noć pripada tminama, a dan svjetlosti. Dakle, prikladnije bi bilo da je tijelo Kristovo bilo u grobu dva dana i jednu noć negoli obrnuto.
Naprotiv, kako Augustin kaže u IV. De Trin.: „Od večeri ukopa sve do praskozorja uskrsnuća trideset i šest je sati, to jest cijela noć s cijelim danom i cijelom noći“.
Odgovaram: samo vrijeme u kojemu je Krist u grobu ostao prikazuje učinak njegove smrti. Gore je naime rečeno da smo po Kristovoj smrti oslobođeni od dvostruke smrti, naime od smrti duše i od smrti tijela. I to se označuje po dvjema noćima u kojima je Krist u grobu ostao. Njegova pak smrt, jer nije proizišla iz grijeha nego je bila preuzeta iz ljubavi, nije imala pojam noći, nego dana. I stoga se označuje po cijelom danu u kojemu je Krist bio u grobu. I tako je bilo prikladno da Krist jedan dan i dvije noći bude u grobu.
Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin kaže u knjizi De consensu evangelist., „neki, ne poznavajući način Pisma, htjeli su kao noć shvatiti ona tri sata, od šeste do devete ure, u kojima se sunce pomračilo; a kao dan druga tri sata u kojima je opet vraćeno zemljama, to jest od devete ure sve do njegova zalaska. Slijedi naime buduća subotnja noć, koja kada se sa svojim danom pribroji, bit će već dvije noći i dva dana. Poslije subote pak slijedi noć prvoga dana poslije subote, to jest nedjeljnoga dana koji sviće, u kojoj je tada Gospodin uskrsnuo. I tako još uvijek neće stajati razlog triju dana i triju noći. Preostaje dakle da se ovo nađe u onome uobičajenom načinu govora Pisama po kojemu se od dijela razumijeva cjelina“, tako naime da jednu noć i jedan dan uzmemo za jedan naravni dan. I tako se prvi dan računa od svojega krajnjega dijela, u kojemu je Krist u šesti dan umro i pokopan; drugi je pak dan potpun s dvadeset i četiri noćna i dnevna sata; noć pak koja slijedi pripada trećemu danu. „Kao što se naime prvi dani, radi budućega čovjekova pada, računaju od svjetlosti u noć; tako se ovi, radi čovjekove obnove, od tmina računaju u svjetlost“.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u IV. De Trin., Krist je u praskozorje uskrsnuo, u kojemu se nešto svjetlosti pojavljuje, a ipak još nešto ostaje od noćnih tmina; odakle se o ženama kaže u Iv 20 da, „dok je još bila tama, dođoše na grob“. Zbog ovih se dakle tmina Grgur izražava da je Krist u ponoći ustao: ne doduše tako da je noć podijeljena na dva jednaka dijela, nego unutar one noći. Ono se naime praskozorje može nazvati i dijelom noći i dijelom dana, zbog zajedništva koje ima s oboma.
Odgovor na 3. prigovor: utoliko je svjetlost u Kristovoj smrti nadvladala, što se označuje po jednome danu, što je tmine dviju noći, to jest naše dvostruke smrti, uklonila, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.