III, q. 50, a. 5
Je li njegovo tijelo bilo brojčano isto živo i mrtvo
Prigovor 1. Čini se da tijelo živoga i mrtvoga Krista nije bilo brojčano isto. Krist je naime uistinu bio mrtav, kao što i drugi ljudi umiru. Ali tijelo ma kojega drugoga čovjeka nije jednostavno brojčano isto mrtvo i živo, jer se razlikuju bitnom razlikom. Dakle, ni Kristovo tijelo nije brojčano isto mrtvo i živo jednostavno.
Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u V. Metaphys., što god je različito po vrsti, različito je također i po broju. Ali tijelo Kristovo živo i mrtvo bilo je različito po vrsti, jer se oko ili tijelo mrtvaca ne naziva osim istozvučno, kako je bjelodano po Filozofu u II. De anima i VII. Metaphys. Dakle, Kristovo tijelo nije bilo jednostavno brojčano isto živo i mrtvo.
Prigovor 3. Nadalje, smrt je neka propast. Ali ono što propada supstancijalnom propašću, poslije nego što je propalo, više ne postoji, jer propast je promjena iz bitka u nebitak. Kristovo dakle tijelo, poslije nego što je bilo mrtvo, nije ostalo brojčano isto, budući da je smrt supstancijalna propast.
Naprotiv, Atanazije kaže u poslanici Epiktetu: „Kada je tijelo bilo obrezano, i napojeno, i dok je jelo i trudilo se, i na drvo bilo pribijeno, bila je netrpljiva i netjelesna Riječ Božja; to je bilo u grobu položeno“. Ali Kristovo živo tijelo bilo je obrezano i na drvo pribijeno, a Kristovo mrtvo tijelo bilo je položeno u grob. Dakle, to isto tijelo koje je bilo živo, bilo je i mrtvo.
Odgovaram: to što velim „jednostavno“ može se dvostruko uzeti. Na jedan način da je jednostavno isto što i apsolutno, kao što se „jednostavnim naziva ono što se bez ičega dodanoga kaže“, kako Filozof veli. I na taj način mrtvo i živo Kristovo tijelo jednostavno je bilo brojčano isto. Za nešto se naime kaže da je brojčano isto jednostavno zato što je po podmetu isto. A Kristovo tijelo živo i mrtvo bilo je po podmetu isto, jer nije imalo drugu hipostazu živo i mrtvo mimo hipostaze Božje Riječi, kako je gore rečeno. I na taj način govori Atanazije u navedenom mjerodavnom navodu. Na drugi način jednostavno je isto što i posvema ili cjelovito. I tako Kristovo mrtvo i živo tijelo nije bilo jednostavno brojčano isto. Zato što nije bilo cjelovito isto, budući da je život nešto od biti živoga tijela: on je naime bitni predikat, a ne akcidentalan; odakle je dosljedno da tijelo koje prestaje biti živo ne ostaje cjelovito isto. Ako bi se pak reklo da je Kristovo mrtvo tijelo cjelovito isto ostalo, slijedilo bi da nije bilo pokvareno; smrću, velim, propasti. Što je krivovjerje gajanitâ, kako Izidor kaže, i nalazi se u Dekretima, XXIV, q. III. I Damaščanin kaže u III. knjizi da „naziv propasti dvoje označuje: na jedan način odvajanje duše od tijela i drugo takvo; na drugi način potpuno raspadanje na elemente. Dakle, nazivati tijelo Gospodnje neraspadljivim, prema Julijanu i Gajanu, prema prvom načinu propasti prije uskrsnuća, bezbožno je, jer Kristovo tijelo ne bi bilo nama istobitno; niti bi uistinu umrlo; niti bismo prema istini bili spašeni. Prema drugom pak načinu Kristovo je tijelo bilo neraspadnuto“.
Odgovor na 1. prigovor: mrtvo tijelo ma kojega drugoga čovjeka ne ostaje sjedinjeno s nekom trajnom hipostazom, kao mrtvo tijelo Kristovo. I stoga mrtvo tijelo ma kojega drugoga čovjeka nije isto jednostavno, nego s obzirom na nešto: jer je isto s obzirom na tvar, ali nije isto s obzirom na oblik. A Kristovo tijelo ostaje isto jednostavno, zbog istovjetnosti podmeta, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: jer se brojčano istim naziva nešto prema podmetu, a isto po vrsti jest isto prema obliku, gdje god podmet opstoji u jednoj jedinoj naravi, potrebno je da se s uklanjanjem jedinstva vrste oduzme brojčano jedinstvo. Ali hipostaza Riječi Božje opstoji u dvjema naravima. I stoga, premda u drugima tijelo ne ostaje isto prema vrsti ljudske naravi, ostaje ipak u Kristu brojčano isto prema podmetu Riječi Božje.
Odgovor na 3. prigovor: propast i smrt ne pripada Kristu po razlogu podmeta, prema kojemu se podmetu promatra brojčano jedinstvo, nego po razlogu ljudske naravi, prema kojoj se nalazi u Kristovu tijelu razlika smrti i života.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.