Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 50, a. 6

Je li njegova smrt išta djelovala za naše spasenje

Prigovor 1. Čini se da Kristova smrt nije ništa djelovala za naše spasenje. Smrt je naime neko lišavanje, lišavanje je naime života. Ali lišavanje, budući da nije neka stvar, nema nikakvu snagu djelovanja. Dakle, nije mogla išta djelovati za naše spasenje.

Prigovor 2. Nadalje, Kristova je muka djelovala za naše spasenje po načinu zasluge. Tako pak nije mogla djelovati Kristova smrt, jer se u smrti rastavlja duša od tijela, koja je počelo zasluživanja. Dakle, Kristova smrt nije ništa djelovala za naše spasenje.

Prigovor 3. Nadalje, tjelesno nije uzrok duhovnoga. Ali Kristova je smrt bila tjelesna. Dakle, nije mogla biti duhovan uzrok našega spasenja.

Naprotiv, Augustin kaže u IV. De Trin.: jedna smrt našega Spasitelja, naime tjelesna, dvjema našim smrtima, to jest duše i tijela, bila je na spasenje.

Odgovaram: o Kristovoj smrti možemo govoriti dvostruko: na jedan način prema tome što je u nastajanju; na drugi način prema tome što je u dovršenu bitku. Kaže se pak da je smrt u nastajanju kada netko po nekom trpljenju, bilo naravnom bilo nasilnom, ide u smrt. I na taj način isto je govoriti o Kristovoj smrti i o njegovoj muci. I tako, prema ovomu načinu, Kristova je smrt uzrok našega spasenja prema onome što je gore o muci rečeno. Ali u dovršenu se bitku smrt promatra prema tome što je već izvršeno rastavljenje tijela i duše. I tako sada govorimo o Kristovoj smrti. Na taj pak način Kristova smrt ne može biti uzrok našega spasenja po načinu zasluge, nego samo po načinu djelatnosti, ukoliko se naime ni po smrti božanstvo nije rastavilo od Kristova tijela, i stoga što god se dogodilo oko Kristova tijela, čak i kada je duša bila rastavljena, bilo nam je spasonosno po snazi sjedinjenoga božanstva. Promatra se pak u pravom smislu učinak nekoga uzroka prema sličnosti uzroka. Odatle, budući da je smrt neko lišavanje vlastitoga života, učinak se Kristove smrti promatra oko uklanjanja onoga što se protivi našemu spasenju, a to su uistinu smrt duše i smrt tijela. I stoga se po Kristovoj smrti kaže da je uništena u nama i smrt duše, koja biva po grijehu, prema onome u Rim 4: predan je, naime u smrt, radi grijeha naših; i smrt tijela, koja se sastoji u rastavljenju duše, prema onome u 1 Kor 15: „Progutana je smrt u pobjedi“.

Odgovor na 1. prigovor: Kristova je smrt izvršila naše spasenje iz snage sjedinjenoga božanstva, a ne iz samoga pojma smrti.

Odgovor na 2. prigovor: Kristova smrt, prema tome kako se promatra u dovršenu bitku, premda nije djelovala za naše spasenje po načinu zasluge, djelovala je ipak po načinu djelatnosti, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: Kristova je smrt bila doduše tjelesna, ali ono je tijelo bilo oruđe božanstva koje je s njim sjedinjeno, djelujući u njegovoj snazi također i mrtvo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.