Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 5, a. 4

Je li trebao preuzeti razum

Prigovor 1. Čini se da Sin Božji nije uzeo ljudski um, odnosno razum. Gdje je, naime, prisutnost same stvari, ondje se ne traži njezina slika. No čovjek je po umu na sliku Božju, kako kaže Augustin u knjizi De Trinitate. Budući da je, dakle, u Kristu bila prisutnost same božanske Riječi, nije ondje morao biti ljudski um.

Prigovor 2. Nadalje, veće svjetlo zasjenjuje manje. No Riječ Božja, koja je „svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet“, kako se kaže u Iv 1, uspoređuje se s umom kao veće svjetlo s manjim, jer je i sam um nekakvo svjetlo, poput svjetiljke prosvijetljene prvim svjetlom, Izr 10: „Svjetiljka je Gospodnja dah čovječji.“ Dakle, u Kristu, koji je Riječ Božja, nije bilo potrebno da bude ljudski um.

Prigovor 3. Nadalje, uzimanje ljudske naravi od Riječi Božje naziva se njezinim utjelovljenjem. No razum, odnosno ljudski um, niti je meso niti je čin mesa, jer nije čin nikakva tijela, kako se dokazuje u III. De anima. Dakle, čini se da Sin Božji nije uzeo ljudski um.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De fide ad Petrum: „Čvrsto drži i nipošto ne sumnjaj da Krist, Sin Božji, ima meso našega roda i racionalnu dušu. Koji o svojemu mesu kaže: ‚Opipajte i vidite, jer duh nema mesa i kostiju, kao što vidite da ja imam‘, Lk, u posljednjem poglavlju. Pokazao je također da ima dušu govoreći: ‚Ja polažem dušu svoju i opet je uzimam‘, Iv 10. Pokazao je također da ima razum govoreći: ‚Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca‘, Mt 11. I o njemu po proroku Gospodin kaže: ‚Evo, razumjet će sluga moj‘, Iz 52.“

Odgovaram: treba reći da su se, kako kaže Augustin u knjizi De haeresibus, „apolinarijevci razišli s Katoličkom Crkvom glede Kristove duše, govoreći, poput arijanaca, da je Krist uzeo samo meso bez duše. Pobijeđeni u tom pitanju evanđeoskim svjedočanstvima, rekli su da je Kristovoj duši nedostajao um, nego da je umjesto njega u njoj bila sama Riječ“. No ovo se stajalište pobija istim razlozima kao i ono prethodno. Prvo, naime, to se protivi evanđeoskom izvještaju, koji spominje da se on čudio, kako je očito iz Mt 8. A čuđenje ne može biti bez razuma, jer uključuje uspoređivanje učinka s uzrokom; kada, naime, netko vidi učinak kojemu ne zna uzrok, pa istražuje, kako se kaže na početku Metaphys. Drugo, protivi se koristi utjelovljenja, koje je opravdanje čovjeka od grijeha. Ljudska duša, naime, nije sposobna za grijeh, niti za opravdavajuću milost, osim po umu. Stoga je nadasve trebalo uzeti ljudski um. Stoga Damaščanin kaže u III. knjizi da je „Riječ Božja uzela tijelo i intelektualnu te racionalnu dušu“, a potom pridodaje: „Sav se sjedinio sa svime, da svemu meni daruje spasenje“, to jest, besplatno učini, „jer ono što je neuzeto, neizlječivo je“. Treće, to se protivi istini utjelovljenja. Budući da se tijelo odnosi prema duši kao tvar prema vlastitomu obliku, nije pravo ljudsko meso ono koje nije usavršeno ljudskom dušom, naime racionalnom; i stoga, da je Krist imao dušu bez uma, ne bi imao pravo ljudsko meso, nego životinjsko meso, jer se samo po umu naša duša razlikuje od životinjske duše. Stoga Augustin kaže u knjizi Octogintatrium quaest. da bi prema ovoj zabludi slijedilo da je Sin Božji uzeo nekakvu zvijer s likom ljudskoga tijela. Što se opet protivi božanskoj istini, koja ne podnosi nikakvu lažnost prijevare.

Odgovor na 1. prigovor: gdje je sama stvar po svojoj prisutnosti, ondje se ne traži njezina slika da bi zamijenila mjesto stvari, kao što vojnici, ondje gdje je bio car, nisu štovali njegovu sliku. No ipak se uz prisutnost stvari traži njezina slika kako bi se usavršila iz same prisutnosti stvari, kao što se slika u vosku usavršava utiskivanjem pečata, a slika čovjeka odražava se u zrcalu po njegovoj prisutnosti. Stoga je, radi usavršenja ljudskoga uma, bilo potrebno da ga Riječ Božja sjedini sa sobom.

Odgovor na 2. prigovor: veće svjetlo dokida manje svjetlo drugoga tijela koje svijetli, ali ipak ne dokida, nego usavršava svjetlo osvijetljenoga tijela. Naime, pred prisutnošću sunca svjetlost zvijezda se pomračuje, ali se svjetlost zraka usavršava. Razum pak, ili um čovjekov, jest poput svjetla prosvijetljenog svjetlom božanske Riječi. I stoga se svjetlom božanske Riječi ne dokida um čovjekov, nego se dapače usavršava.

Odgovor na 3. prigovor: premda intelektualna moć nije čin nikakva tijela, ipak se zahtijeva da sama bit ljudske duše, koja je oblik tijela, bude plemenitija kako bi imala moć razumijevanja. I stoga je nužno da joj odgovara bolje raspoloženo tijelo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.