III, q. 5, a. 2
Je li trebao preuzeti zemaljsko tijelo, naime meso i krv
Prigovor 1. Čini se da Krist nije imao tjelesno, odnosno zemaljsko tijelo, nego nebesko. Kaže, naime, apostol u 1 Kor 15: „Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek s neba, nebeski.“ No prvi čovjek, naime Adam, bio je od zemlje s obzirom na tijelo, kako je očito iz Post 2. Dakle, i drugi čovjek, naime Krist, bio je s neba s obzirom na tijelo.
Prigovor 2. Nadalje, u 1 Kor 15 kaže se: „Tijelo i krv neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ No kraljevstvo je Božje prvenstveno u Kristu. Dakle, u njemu nema tijela i krvi, nego prije nebesko tijelo.
Prigovor 3. Nadalje, sve što je najbolje treba pripisati Bogu. No među svim tijelima najplemenitije je nebesko tijelo. Dakle, takvo je tijelo Krist trebao uzeti.
Naprotiv, Gospodin kaže u Lk, u posljednjem poglavlju: „Duh nema mesa i kostiju, kao što vidite da ja imam.“ A meso i kosti nisu od tvari nebeskoga tijela, nego od nižih počela. Dakle, Kristovo tijelo nije bilo nebesko tijelo, nego mesnato i zemaljsko.
Odgovaram: treba reći da iz istih razloga iz kojih je pokazano da Kristovo tijelo nije moralo biti prividno, biva bjelodano i da nije moralo biti nebesko. Prvo, naime, kao što se ne bi očuvala istina ljudske naravi u Kristu kad bi njegovo tijelo bilo prividno, kako je tvrdio Manihej, tako se ne bi očuvala ni kad bi se pretpostavilo da je nebesko, kako je tvrdio Valentin. Budući da je oblik čovjeka neka prirodna stvar, on zahtijeva određenu tvar, naime meso i kosti, koje se moraju uvrstiti u definiciju čovjeka, kako je očito po Filozofu u VII. Metaphys. Drugo, jer bi to također umanjilo istinu onoga što je Krist u tijelu činio. Budući da je nebesko tijelo netrpno i neraspadljivo, kako se dokazuje u I De caelo, da je Sin Božji uzeo nebesko tijelo, ne bi uistinu gladovao ni žeđao, niti bi podnio muku i smrt. Treće, to također umanjuje božansku istinu. Jer kad se Sin Božji pokazivao ljudima kao da ima mesnato i zemaljsko tijelo, to bi pokazivanje bilo lažno da je imao nebesko tijelo. I zato se u knjizi De ecclesiasticis dogmatibus kaže: „Rodio se Sin Božji uzevši meso iz tijela Djevice, a ne donijevši ga sa sobom s neba.“
Odgovor na 1. prigovor: za Krista se kaže da je sišao s neba na dvostruk način. Na jedan način, s obzirom na božansku narav, ne tako da bi božanska narav prestala biti na nebu, nego jer je na najnižim mjestima počela biti na nov način, naime po uzetoj naravi; prema onome u Iv 3: „Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji, koji je na nebu.“ Na drugi način, s obzirom na tijelo, ne zato što bi samo Kristovo tijelo po svojoj supstanciji sišlo s neba, nego jer je njegovo tijelo oblikovano nebeskom silom, to jest Duhom Svetim. Stoga Augustin kaže, Oroziju, tumačeći navedeni autoritet: „Nebeskim nazivam Krista jer nije začet od ljudskoga sjemena.“ A na taj način tumači i Hilarije u knjizi De Trinitate.
Odgovor na 2. prigovor: tijelo i krv ne uzimaju se ondje za supstanciju mesa i krvi, nego za raspadljivost mesa i krvi. Koje uistinu u Kristu nije bilo s obzirom na krivnju. Bila je ipak privremeno s obzirom na kaznu, kako bi ispunio djelo našega otkupljenja.
Odgovor na 3. prigovor: upravo to pripada najvećoj slavi Božjoj što slabo i zemaljsko tijelo uzdiže do tolike uzvišenosti. Stoga se na Efeškom saboru čitaju riječi svetoga Teofila koji kaže: „Kao što se najbolji umjetnici dive ne samo kad pokazuju umijeće na skupocjenim tvarima, nego se mnogo više hvale kada, uzevši najobičnije blato i rastresenu zemlju, pokazuju snagu svojega umijeća; tako je i najbolji od svih umjetnika, Riječ Božja, došao k nama ne uzevši neku skupocjenu tvar nebeskoga tijela, nego je u blatu pokazao veličinu svojega umijeća.“
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.