Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 5, a. 1

Je li Sin Božji trebao preuzeti pravo tijelo

Prigovor 1. Čini se da Sin Božji nije uzeo pravo tijelo. Kaže se, naime, u Fil 2 da je „postao sličan ljudima“. No ono što je uistinu tako, ne kaže se da je po sličnosti. Dakle, Sin Božji nije uzeo pravo tijelo.

Prigovor 2. Nadalje, uzimanje tijela ni u čemu nije umanjilo dostojanstvo božanstva, jer papa Leon kaže, u propovijedi o rođenju, da „niti je proslava uništila nižu narav, niti je uzimanje umanjilo višu“. No dostojanstvu Boga pripada da bude potpuno odijeljen od tijela. Dakle, čini se da po uzimanju Bog nije bio sjedinjen s tijelom.

Prigovor 3. Nadalje, znakovi moraju odgovarati onome što označavaju. No ukazanja u Starom zavjetu, koja su bila znakovi i pralikovi Kristova ukazanja, nisu bila prema istini tijela, nego prema uobraziljskom viđenju, kao što je očito iz Iz 6: „Vidjeh Gospodina gdje sjedi“, i tako dalje. Dakle, čini se da ni ukazanje Sina Božjega u svijetu nije bilo prema istini tijela, nego samo prema uobrazilji.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi Octogintatrium quaest.: „Ako je Kristovo tijelo bilo privid, Krist je prevario. A ako je prevario, nije istina. No Krist jest istina. Dakle, njegovo tijelo nije bilo privid.“ I tako je očito da je uzeo pravo tijelo.

Odgovaram: treba reći da se, kako se kaže u knjizi De ecclesiasticis dogmatibus, „Sin se Božji rodio ne prividno, kao da ima uobraženo tijelo, nego s pravim tijelom“. A tomu se može navesti trostruki razlog. Prvi je od njih iz razloga ljudske naravi, kojoj pripada imati pravo tijelo. Pretpostavivši, dakle, iz prethodnoga da je bilo prikladno da Sin Božji uzme ljudsku narav, slijedi da je uzeo pravo tijelo. Drugi se razlog može uzeti iz onoga što se zbilo u otajstvu utjelovljenja. Ako, naime, njegovo tijelo nije bilo pravo nego prividno, onda nije podnio ni pravu smrt; niti je išta od onoga što evanđelisti o njemu pripovijedaju uistinu učinio, nego samo prema nekakvom prividu. A odatle također slijedi da nije uslijedilo pravo spasenje čovjeka, jer učinak mora biti razmjeran uzroku. Treći se razlog može uzeti iz samoga dostojanstva osobe koja uzima, a budući da je ona istina, nije dolikovalo da u njezinu djelu bude ikakve prijevare. Stoga se i Gospodin udostojao sam otkloniti ovu zabludu, Lk, u posljednjem poglavlju, kada su učenici, „zbunjeni i prestrašeni, mislili da vide duha“, a ne pravo tijelo, te im se stoga ponudio da ga opipaju, govoreći: „Opipajte i vidite, jer duh nema mesa i kostiju, kao što vidite da ja imam“.

Odgovor na 1. prigovor: ta sličnost izražava istinu ljudske naravi u Kristu, na način na koji se za sve koji uistinu postoje u ljudskoj naravi kaže da su slični po vrsti. No ne misli se na prividnu sličnost. Da to bude bjelodano, apostol pridodaje da je „postao poslušan do smrti, i to smrti na križu“, što se ne bi moglo dogoditi da je bila riječ o samoj prividnoj sličnosti.

Odgovor na 2. prigovor: time što je Sin Božji uzeo pravo tijelo, njegovo dostojanstvo ni u čemu nije umanjeno. Stoga Augustin kaže, u knjizi De fide ad Petrum: „Sam sebe oplijeni uzevši lik sluge da postane sluga, ali puninu Božjega lika nije izgubio.“ Naime, Sin Božji nije tako uzeo pravo tijelo da postane oblik tijela, što se protivi božanskoj jednostavnosti i čistoći, jer bi to značilo uzeti tijelo u jedinstvu naravi, što je nemoguće, kao što je očito iz gore rečenoga. Nego ga je, uz očuvanje razlike naravi, uzeo u jedinstvu osobe.

Odgovor na 3. prigovor: pralik mora odgovarati s obzirom na sličnost, a ne s obzirom na istinu stvari, „jer kad bi u svemu postojala sličnost, to više ne bi bio znak, nego sama stvar“, kako kaže Damaščanin u III. knjizi. Bilo je, dakle, prikladno da ukazanja u Starom zavjetu budu samo prema prividu, kao pralikovi, a ukazanje Sina Božjega u svijetu da bude prema istini tijela, kao stvar koja je tim pralikovima bila predočena ili označena. Stoga apostol u Kol 2 kaže: „Što je sjena onoga što dolazi, a tijelo je Kristovo.“

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.