III, q. 45, a. 3
O svjedocima preobraženja
Prigovor 1. Čini se da svjedoci preobraženja nisu bili prikladno dovedeni. Svatko naime ponajvećma može pružiti svjedočanstvo o poznatome. Ali kakva će biti buduća slava, u vrijeme Kristova preobraženja nijednomu čovjeku po iskustvu još nije bilo poznato, nego samo anđelima. Dakle, svjedoci preobraženja više su trebali biti anđeli negoli ljudi.
Prigovor 2. Nadalje, svjedocima istine ne dolikuje nikakva izmišljotina, nego istina. Mojsije pak i Ilija nisu ondje uistinu bili prisutni, nego slikovito; kaže naime jedna glosa na ono u Lk 9: „bijahu pak Mojsije i Ilija“, itd.: „treba znati, veli, da se ondje nije pojavilo tijelo ili duše Mojsija ili Ilije, nego su u podložnome stvorenju ona tijela bila oblikovana. Može se također vjerovati da je to anđeoskim posluživanjem bilo učinjeno, tako da su anđeli preuzeli njihove osobe“. Dakle, ne čini se da su bili prikladni svjedoci.
Prigovor 3. Nadalje, u Dj 10 kaže se da Kristu „svi proroci svjedočanstvo daju“. Dakle, nisu samo Mojsije i Ilija trebali biti prisutni kao svjedoci, nego također svi proroci.
Prigovor 4. Nadalje, Kristova se slava ponovno obećava svim vjernicima, koje je svojim preobraženjem htio zapaliti na želju za onom slavom. Dakle, nije trebao samo Petra, Jakova i Ivana uzeti za svjedočanstvo svojega preobraženja, nego sve učenike.
Naprotiv, stoji autoritet evanđeoskoga Pisma.
Odgovaram: Krist se htio preobraziti da bi svoju slavu pokazao ljudima i potaknuo ljude da za njom čeznu, kako je gore rečeno. K slavi pak vječnoga blaženstva privode se ljudi po Kristu: ne samo oni koji su bili poslije njega, nego i oni koji su mu prethodili; odakle, dok je on hitio k muci, i „mnoštva koja su ga pratila i ona koja su išla pred njim klicahu: hosana“, kako se kaže u Mt 21, takoreći tražeći spasenje od njega. I stoga je bilo prikladno da od onih koji su mu prethodili budu prisutni svjedoci, naime Mojsije i Ilija; a od onih koji ga slijede, naime Petar, Jakov i Ivan; da „u ustima dvojice ili trojice svjedoka stoji ova riječ“.
Odgovor na 1. prigovor: Krist je svojim preobraženjem očitovao učenicima slavu tijela, koja pripada samo ljudima. I stoga se prikladno ne anđeli, nego ljudi dovode za svjedoke u pogledu toga.
Odgovor na 2. prigovor: za onu se glosu kaže da je preuzeta iz knjige koja nosi naslov O čudesima Svetoga pisma, a koja nije vjerodostojna knjiga, nego se lažno pripisuje Augustinu. I stoga se na toj glosi ne treba zadržavati. Jer Jeronim kaže tumačeći Mateja: „valja razmotriti to što pismoznancima i farizejima koji su tražili znakove s neba nije htio dati; ovdje pak, da poveća vjeru apostola, daje znak s neba: Ilijom koji silazi odande kamo se bio uspeo, i Mojsijem koji ustaje iz podzemlja“. Što se ne smije tako razumjeti kao da je Mojsijeva duša ponovno uzela svoje tijelo, nego da se njegova duša pojavila po nekom uzetom tijelu, kao što se anđeli pojavljuju. Ilija se pak pojavio u vlastitome tijelu: ne doduše donesen s ognjena neba, nego s nekoga uzvišena mjesta na koje je bio u ognjenim kolima uznesen.
Odgovor na 3. prigovor: kako Krizostom kaže tumačeći Mateja, Mojsije i Ilija dovode se u sredinu radi mnogih razloga. Prvi je ovaj. Jer budući da su mnoštva govorila da je on Ilija ili Jeremija ili jedan od proroka, prvake proroka vodi sa sobom, da barem odavde postane očita razlika između slugu i Gospodina. Drugi je razlog jer je Mojsije dao zakon, a Ilija je bio revnitelj za slavu Gospodnju. Odatle time što se pojavljuju zajedno s Kristom, isključuje se kleveta Židova koji su optuživali Krista kao prijestupnika zakona i hulitelja koji sebi prisvaja Božju slavu. Treći je razlog da pokaže kako ima vlast nad smrću i životom, te da je sudac mrtvih i živih, time što Mojsija već mrtva i Iliju još živa vodi sa sobom. Četvrti je razlog jer su, kako Luka kaže, govorili s njime „o njegovu izlasku koji je imao ispuniti u Jeruzalemu“, to jest o njegovoj muci i smrti. I stoga, da bi u pogledu toga učvrstio duše učenika, dovodi u sredinu one koji su se izložili smrti za Boga; jer Mojsije se s opasnošću smrti ponudio faraonu, a Ilija kralju Ahabu. Peti je razlog jer je htio da se njegovi učenici ugledaju na Mojsijevu blagost i Ilijinu revnost. Šesti razlog dodaje Hilarije: da pokaže naime kako je on naviješten po zakonu, koji je dao Mojsije, i po prorocima, među kojima je Ilija bio osobit.
Odgovor na 4. prigovor: uzvišena otajstva ne valja svima izlagati neposredno, nego po većima u svoje vrijeme trebaju doći k drugima. I stoga je, kako Krizostom kaže, „uzeo trojicu kao odličnije“. Jer Petar je bio izvrstan u ljubavi koju je imao prema Kristu i ponovno u vlasti koja mu je bila povjerena; Ivan pak u povlastici ljubavi kojom ga je Krist ljubio radi njegova djevičanstva, i ponovno radi prvenstva evanđeoskoga nauka; Jakov pak radi prvenstva mučeništva. Pa ipak ni njima samima nije dopustio da ono što su vidjeli navijeste drugima prije uskrsnuća, da ne bi, kako Jeronim kaže, „bilo nevjerojatno zbog veličine stvari; i da poslije tolike slave križ koji slijedi ne stvori sablazan; ili također da puk to posvema ne spriječi; te da, kada budu napunjeni Duhom Svetim, tada budu svjedoci duhovnih događaja“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.