Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 45, a. 2

Je li sjaj preobraženja bio proslavljeni sjaj

Prigovor 1. Čini se da onaj sjaj nije bio proslavljeni sjaj. Kaže naime jedna Bedina glosa na ono u Mt 17: „prerazi se pred njima: u smrtnom je, veli, tijelu pokazao ne besmrtnost, nego sjaj sličan budućoj besmrtnosti“. Ali sjaj slave jest sjaj besmrtnosti. Dakle, onaj sjaj koji je Krist pokazao učenicima nije bio sjaj slave.

Prigovor 2. Nadalje, na ono u Lk 9: „neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje“, Bedina glosa kaže: „to jest, proslavljenje tijela u slikovitu prikazu budućega blaženstva“. Ali slika neke stvari nije sama stvar. Dakle, onaj sjaj nije bio sjaj blaženstva.

Prigovor 3. Nadalje, sjaj slave nalazi se samo u ljudskome tijelu. Ali onaj sjaj preobraženja pojavio se ne samo na Kristovu tijelu, nego i na njegovim haljinama, i u svijetlu oblaku koji je zasjenio učenike. Dakle, čini se da onaj sjaj nije bio sjaj slave.

Naprotiv, na ono u Mt 17: „preobrazi se pred njima“, Jeronim kaže: „kakav će biti u vrijeme suda, takav se apostolima ukazao“. I na ono u Mt 16: „dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom“, Krizostom kaže: „hoteći pokazati što je ona slava u kojoj će poslije doći, objavio im je u sadašnjem životu, onako kako im je bilo moguće spoznati, da više ne tuguju ni u gospodnjoj smrti“.

Odgovaram: onaj sjaj koji je Krist uzeo u preobraženju bio je sjaj slave s obzirom na bit, ali ne s obzirom na način bivanja. Sjaj naime proslavljenoga tijela potječe od sjaja duše, kako Augustin kaže u poslanici Dioskoru. I slično tome sjaj Kristova tijela u preobraženju potekao je od njegova božanstva, kako Damaščanin kaže, i od slave njegove duše. To naime što se od početka Kristova začeća slava duše nije prelijevala na tijelo, dogodilo se po nekoj božanskoj rasporedbi, da bi u trpećem tijelu ispunio otajstva našega otkupljenja, kako je gore rečeno. Time ipak Kristu nije bila oduzeta moć prelijevanja slave duše na tijelo. I to je uistinu učinio, s obzirom na sjaj, u preobraženju; ipak drukčije negoli u proslavljenome tijelu. Na proslavljeno se naime tijelo prelijeva sjaj od duše kao neka trajna kakvoća koja prožima tijelo. Odatle tjelesno sjati nije čudesno u proslavljenome tijelu. Ali na Kristovo tijelo u preobraženju potekao je sjaj od njegova božanstva i duše ne po načinu trajne kakvoće koja prožima samo tijelo, nego više po načinu prolaznoga stanja, kao kada se zrak rasvjetljuje od sunca. Odatle je onaj sjaj koji se tada pojavio na Kristovu tijelu bio čudesan, kao i to samo što je hodao po valovima mora. Zato Dionizije kaže u IV. poslanici Gaju: „nadljudski Krist vrši ono što je ljudsko, i to pokazuje Djevica koja nadnaravno začinje, i nestalna voda koja podnosi težinu tvarnih i zemaljskih nogu“. Zato ne treba reći, kako je Hugo od svetoga Viktora rekao, da je Krist uzeo svojstva sjaja u preobraženju, okretnosti hodajući po moru, a suptilnosti izlazeći iz zatvorene utrobe Djevice; jer svojstvo označuje neku trajnu kakvoću proslavljenoga tijela. Nego je na čudesan način imao ono što pripada svojstvima. I slično je, s obzirom na dušu, o viđenju kojim je Pavao vidio Boga u ushićenju, kako je u Drugome dijelu rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: iz onih se riječi ne pokazuje da Kristov sjaj nije bio sjaj slave, nego da nije bio sjaj proslavljenoga tijela, jer Kristovo tijelo još nije bilo besmrtno. Kao što se naime po rasporedbi dogodilo da se u Kristu slava duše ne prelije na tijelo, tako se moglo po rasporedbi dogoditi da se prelije s obzirom na svojstvo sjaja, a ne s obzirom na svojstvo netrpljivosti.

Odgovor na 2. prigovor: za onaj se sjaj kaže da je bio slikovit ne zato što ne bi bio pravi sjaj slave, nego zato što je bio neka slika koja prikazuje onu savršenost slave prema kojoj će tijelo biti proslavljeno.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je sjaj koji je bio na Kristovu tijelu prikazivao budući sjaj njegova tijela, tako sjaj njegovih haljina označuje budući sjaj svetaca, koji će biti nadvišen Kristovim sjajem, kao što se bjelina snijega nadvisuje bjelinom sunca. Odatle Grgur kaže u XXXII. Moral. da su „Kristove haljine postale sjajne jer će u vrhuncu nebeskoga sjaja svi sveti prionuti uz njega sjajeći svjetlošću pravednosti. Pod imenom naime haljina označuje pravednike koje će sebi pridružiti“, prema onome u Iz 49: „svima ćeš se ovima kao nakitom zaodjenuti“. Svijetli pak oblak označuje slavu Duha Svetoga, ili očinsku moć, kako Origen kaže, po kojoj će sveti u budućoj slavi biti zaštićeni. Premda bi također prikladno mogao označivati sjaj obnovljenoga svijeta, koji će biti šator svetih. Odatle, dok je Petar predlagao načiniti šatore, svijetli je oblak zasjenio učenike.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.