III, q. 45, a. 1
Je li bilo prikladno da se Krist preobrazi
Prigovor 1. Čini se da nije bilo prikladno da se Krist preobrazi. Pravomu naime tijelu ne dolikuje mijenjati se u različite likove, nego prividnu tijelu. A Kristovo tijelo nije bilo prividno, nego pravo, kako je gore navedeno. Dakle, čini se da se nije trebao preobraziti.
Prigovor 2. Nadalje, lik je u četvrtoj vrsti kakvoće, a sjaj je u trećoj, budući da je osjetilna kakvoća. Uzimanje dakle sjaja od Krista ne bi se smjelo nazivati preobraženjem.
Prigovor 3. Nadalje, proslavljeno tijelo ima četiri svojstva, kako će se niže reći: naime netrpljivost, okretnost, suptilnost i sjaj. Dakle, nije se trebao više preobraziti prema uzimanju sjaja negoli prema uzimanju ostalih svojstava.
Naprotiv, kaže se u Mt 17 da se Isus preobrazio pred trojicom svojih učenika.
Odgovaram: Gospodin je svoje učenike, pošto je unaprijed navijestio svoju muku, poticao na nasljedovanje svoje muke. Potrebno je pak da onaj tko izravno napreduje na putu nekako unaprijed spozna svrhu; kao što strijelac neće ravno izbaciti strijelu ako prethodno ne ugleda metu u koju treba gađati. Odatle je i Toma rekao u Iv 14: „Gospodine, ne znamo kamo ideš, i kako možemo put znati?“ I to je ponajvećma nužno kada je put težak i hrapav, i hod mučan, a svrha pak ugodna. Krist je pak po muci došao do toga da postigne slavu, ne samo duše, koju je imao od početka svojega začeća, nego i tijela, prema onome u Lk posl.: „To je trebalo Kristu pretrpjeti, i tako ući u svoju slavu“. U koju također privodi one koji slijede tragove njegove muke, prema onome u Dj 14: „Kroz mnoge nam nevolje valja ući u kraljevstvo nebesko“. I stoga je bilo prikladno da svojim učenicima pokaže slavu svojega sjaja (što i jest samo njegovo preobraženje), kojemu će suobličiti svoje, prema onome u Fil 3: „Preoblikovat će tijelo naše poniznosti, suobličeno tijelu svoje slave“. Odatle Beda kaže tumačeći Marka: „Pobožnom se providnošću dogodilo da, okusivši nakratko motrenje vječno trajne radosti, snažnije podnose protivštine“.
Odgovor na 1. prigovor: kako Jeronim kaže tumačeći Mateja, nitko neka ne misli da je Krist time što se kaže da se preobrazio „izgubio prijašnji oblik i lice, ili da je izgubio istinu tijela i uzeo duhovno ili zračno tijelo. Nego kako se preobrazio evanđelist pokazuje govoreći: Zasja lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao snijeg. Gdje se sjaj lica pokazuje i bjelina opisuje haljina, ne oduzima se supstancija, nego se slava preinačuje“.
Odgovor na 2. prigovor: lik se promatra oko vanjštine tijela, lik je naime „ono što je međom ili međama obuhvaćeno“. I stoga se sve ono što se oko vanjštine tijela promatra čini da na neki način pripada liku. Kao što se pak boja, tako se i sjaj neprozirna tijela promatra na njegovoj površini. I stoga se uzimanje sjaja naziva preobraženje.
Odgovor na 3. prigovor: među spomenuta četiri svojstva samo je sjaj kakvoća same osobe u njoj samoj, dok se ostala tri svojstva ne opažaju osim u nekom činu ili kretanju, odnosno trpljenju. Pokazao je dakle Krist na samome sebi neka znamenja onih triju svojstava: recimo okretnosti, kada je hodao po valovima mora; suptilnosti, kada je izišao iz zatvorene utrobe Djevice; netrpljivosti, kada je iz ruku Židova koji su ga htjeli ili strmoglaviti ili kamenovati, neozlijeđen izmaknuo. Pa se ipak zbog onih svojstava ne naziva preobraženim, nego samo zbog sjaja, koji pripada izgledu same njegove osobe.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.