Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 43, a. 3

U koje je vrijeme počeo činiti čudesa

Prigovor 1. Čini se da Krist nije počeo činiti čudesa na svadbi, pretvarajući vodu u vino. Čita se naime u knjizi O djetinjstvu Spasiteljevu da je Krist u svojemu djetinjstvu mnoga čudesa učinio. Ali čudo o pretvaranju vode u vino učinio je na svadbi u tridesetoj ili trideset i prvoj godini svoje dobi. Dakle, čini se da nije tada počeo činiti čudesa.

Prigovor 2. Nadalje, Krist je činio čudesa prema božanskoj moći. Ali božanska je moć bila u njemu od početka njegova začeća, jer je od tada bio Bog i čovjek. Dakle, čini se da je od početka činio čudesa.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je nakon krštenja i iskušenja počeo sabirati učenike, kako se čita u Mt 4 i Iv 1. Ali učenici su se ponajvećma sabrali k njemu radi čudesa, kao što se kaže u Lk 5 da je pozvao Petra zaprepaštena radi čuda koje je učinio u lovu riba. Dakle, čini se da je prije čuda koje je učinio na svadbi učinio druga čudesa.

Naprotiv, kaže se u Iv 2: „Ovo učini Isus početak znakova u Kani Galilejskoj“.

Odgovaram: čudesa je Krist učinio radi potvrđivanja svojega nauka, i da pokaže božansku moć u sebi. I stoga, s obzirom na prvo, nije trebao prije činiti čudesa negoli počne poučavati. Nije pak trebao početi poučavati prije zrele dobi, kako je gore navedeno kada se raspravljalo o njegovu krštenju. S obzirom pak na drugo, tako je trebao po čudesima pokazati božanstvo da se povjeruje u istinu njegova čovještva. I stoga, kako Krizostom kaže tumačeći Ivana, „prikladno nije počeo činiti znakove od najranije dobi, jer bi utjelovljenje smatrali prividom, i prije prikladna vremena predali bi ga na križ“.

Odgovor na 1. prigovor: kako Krizostom kaže tumačeći Ivana, iz riječi Ivana Krstitelja koji kaže: „Da se očituje u Izraelu, zato dođoh ja krsteći vodom, očito je da su oni znakovi za koje neki kažu da ih je Krist učinio u djetinjstvu, laži i izmišljotine. Jer da je Krist od najranije dobi činio čudesa, nipošto ga Ivan ne bi bio ne poznavao, niti bi preostalo mnoštvo trebalo učitelja da ga očituje“.

Odgovor na 2. prigovor: božanska je moć djelovala u Kristu prema onome kako je bilo nužno za ljudsko spasenje, radi kojega je uzeo tijelo. I stoga je tako činio čudesa božanskom moći da se ne naškodi vjeri o istini njegova tijela.

Odgovor na 3. prigovor: to samo pripada hvali učenika, što su pošli za Kristom premda ga nisu vidjeli da čini ikakva čudesa, kako Grgur kaže u jednoj homiliji. I, kako Krizostom kaže, „ponajvećma je tada bilo nužno činiti znakove kada su učenici već bili sabrani i odani, te pazeći na ono što se događalo. Odatle se dodaje: i povjerovaše u njega učenici njegovi“, ne zato što su tada prvi put povjerovali, nego zato što su tada pomnije i savršenije povjerovali. Ili učenicima naziva one koji su imali postati učenici, kako tumači Augustin u knjizi De consensu evangelistarum.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.