Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 42, a. 2

Je li u svojemu propovijedanju trebao izbjegavati uznemirenja Židova

Prigovor 1. Čini se da je Krist trebao propovijedati Židovima bez njihova vrijeđanja. Jer, kako Augustin kaže u knjizi De agone Christiano, „u čovjeku Isusu Kristu pružio nam se Sin Božji za primjer života“. Ali mi moramo izbjegavati vrijeđanje ne samo vjernika, nego i nevjernika, prema onome u 1 Kor 10: „Budite bez uvrede Židovima i poganima i Crkvi Božjoj“. Dakle, čini se da je i Krist u svojemu nauku trebao izbjegavati vrijeđanje Židova.

Prigovor 2. Nadalje, nitko mudar ne smije činiti ono čime priječi učinak svojega djela. Ali time što je svojim naukom Krist uznemirio Židove, priječio se učinak njegova nauka; kaže se naime u Lk 11 da su, kada je Gospodin korio farizeje i pismoznance, „počeli žestoko navaljivati i ispitivati ga o mnogim stvarima, vrebajući na nj i tražeći da što uhvate iz njegovih usta kako bi ga optužili“. Dakle, ne čini se da je bilo prikladno to što ih je u svojemu nauku vrijeđao.

Prigovor 3. Nadalje, apostol kaže u 1 Tim 5: „Starijega ne kori, nego zaklinji kao oca“. Ali svećenici i vođe Židova bili su starješine onoga naroda. Dakle, čini se da ih nije trebalo oštrim prijekorima koriti.

Naprotiv, u Iz 8 bilo je prorokovano da će Krist biti „kamen spoticanja i stijena sablazni dvama domovima Izraela“.

Odgovaram: spasenje mnoštva valja pretpostaviti miru ma kojih pojedinačnih ljudi. I stoga, kada neki svojom izopačenošću priječe spasenje mnoštva, propovjednik ili učitelj ne treba se bojati njihove uvrede kako bi se pobrinuo za spasenje mnoštva. Pismoznanci pak i farizeji te vođe Židova svojom su zloćom ponajviše priječili spasenje naroda: kako zato što su se protivili Kristovu nauku, po kojemu je jedino moglo biti spasenje; tako i zato što su svojim opakim običajima kvarili život naroda. I zato je Gospodin, unatoč njihovu vrijeđanju, javno naučavao istinu, koju su oni mrzili, i kudio njihove mane. I stoga se kaže u Mt 15 da je, kada su učenici rekli Gospodinu: „Znaš li da su se Židovi sablaznili čuvši ovu riječ?“, odgovorio: „Pustite ih! Slijepi su vođe slijepaca. Ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padaju“.

Odgovor na 1. prigovor: čovjek tako mora biti bez uvrede svima da nikome ne daje svojim manje ispravnim djelom ili riječju prigodu za propast. „Ako pak iz istine nastane sablazan, bolje je podnijeti sablazan negoli napustiti istinu“, kako Grgur kaže.

Odgovor na 2. prigovor: time što je Krist javno kudio pismoznance i farizeje, nije spriječio, nego je više promicao učinak svojega nauka. Jer kada su njihove mane postajale poznate narodu, manje se odvraćao od Krista zbog riječi pismoznanaca i farizeja, koji su se uvijek opirali Kristovu nauku.

Odgovor na 3. prigovor: onu riječ apostolovu valja razumjeti o onim starješinama koji su ne samo po dobi ili autoritetu, nego i po čestitosti starci, prema onome u Br 11: „Skupi mi sedamdeset muževa od starješina Izraela, za koje znaš da su starješine naroda“. Ako pak autoritet starosti preokrenu u oruđe zloće javno griješeći, valja ih otvoreno i oštro koriti, kao što je i Danijel rekao u Dn 13: „Ostarjeli u zlim danima“, itd.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.