Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 42, a. 1

Je li Krist trebao propovijedati samo Židovima, ili također poganima

Prigovor 1. Čini se da je Krist trebao propovijedati ne samo Židovima, nego i poganima. Kaže se naime u Iz 49: „Premalo je da mi budeš sluga da podigneš plemena Izraelova i ostatke Jakovljeve obratiš: postavio sam te za svjetlost narodima, da budeš spasenje moje sve do nakraj zemlje“. Ali svjetlost i spasenje Krist je pružio po svojemu nauku. Dakle, čini se da je bilo premalo ako je propovijedao samo Židovima, a ne poganima.

Prigovor 2. Nadalje, kako se kaže u Mt 7, „poučavao ih je kao onaj koji ima vlast“. Ali veća se moć nauka pokazuje u poučavanju onih koji posvema ništa nisu čuli, kakvi su bili pogani; odakle apostol kaže u Rim 15: „Tako sam propovijedao evanđelje, ne gdje se spominjao Krist, da ne bih gradio na tuđem temelju“. Dakle, mnogo je više Krist trebao propovijedati poganima negoli Židovima.

Prigovor 3. Nadalje, korisnija je pouka mnogih negoli jednoga. Ali Krist je poučio neke od pogana, kao ženu Samarijanku, Iv 4, i Kanaanku, Mt 15. Dakle, čini se da je, mnogo snažnije, Krist trebao propovijedati mnoštvu pogana.

Naprotiv, Gospodin kaže u Mt 15: „Nisam poslan osim k izgubljenim ovcama doma Izraelova“. A u Rim 10 kaže se: „Kako će propovijedati ako nisu poslani?“ Dakle, Krist nije trebao propovijedati poganima.

Odgovaram: bilo je prikladno da se Kristovo propovijedanje, kako po njemu samome tako i po apostolima, u početku pruži samo Židovima. Ponajprije doduše da pokaže kako se njegovim dolaskom ispunjaju obećanja nekoć dana Židovima, a ne poganima. Odatle apostol kaže u Rim 15: „Kažem da je Krist bio poslužitelj obrezanja“, to jest apostol i propovjednik Židova, „radi Božje istine, da potvrdi obećanja otaca“. Drugo, da se pokaže kako je njegov dolazak od Boga. Ono naime što je od Boga, uređeno je, kako se kaže u Rim 13. To je pak dužni red zahtijevao: da se Židovima, koji su bili bliže Bogu po vjeri i štovanju jednoga Boga, najprije predloži Kristov nauk, i po njima prenese k poganima; kao što i u nebeskoj hijerarhiji po višim anđelima k nižima dolaze božanska prosvjetljenja. Odatle na ono u Mt 15: „Nisam poslan osim k izgubljenim ovcama doma Izraelova“, Jeronim kaže: „Ne kaže to da ne bi bio poslan k poganima, nego da je najprije poslan k Izraelu“. Zato se i u Iz posl. kaže: poslat ću od onih koji budu spašeni, to jest od Židova, k narodima, i naviještat će moju slavu narodima. Treće, da Židovima oduzme građu za prigovaranje. Odatle na ono u Mt 10: „Ne idite na put pogana“, Jeronim kaže: „Trebalo je najprije navijestiti Kristov dolazak Židovima, da ne bi imali opravdanu ispriku, govoreći da su zato odbacili Gospodina jer je apostole poslao k poganima i Samarijancima“. Četvrto, jer je Krist po pobjedi križa zaslužio vlast i gospodstvo nad poganima. Odatle se kaže u Otk 2: „Tko pobijedi, dat ću mu vlast nad narodima, kao što sam i ja primio od Oca svojega“. I u Fil 2 da je, jer je „postao poslušan sve do smrti na križu, Bog njega preuzvisio, da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno i svaki jezik prizna njemu“. I stoga prije svoje muke nije htio da se poganima propovijeda njegov nauk, ali poslije svoje muke rekao je učenicima u Mt posl.: idite, poučavajte sve narode. Zbog čega, kako se čita u Iv 12, kada su pred samu muku neki pogani htjeli vidjeti Isusa, odgovorio je: „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako pak umre, donosi obilat rod“. I, kako Augustin ondje kaže, „nazivao je sebe zrnom koje treba usmrtiti u nevjeri Židova, a umnožiti u vjeri naroda“.

Odgovor na 1. prigovor: Krist je bio na svjetlost i spasenje naroda po svojim učenicima, koje je poslao propovijedati narodima.

Odgovor na 2. prigovor: nije manje moći, nego veće, učiniti nešto po drugima negoli po samome sebi. I stoga se u ovome ponajvećma pokazala božanska moć u Kristu: što je svojim učenicima udijelio toliku snagu u poučavanju da su narode, koji ništa o Kristu nisu čuli, obratili k njemu. Moć se pak Kristova u poučavanju promatra i s obzirom na čudesa, po kojima je svoj nauk potvrđivao; i s obzirom na djelotvornost uvjeravanja; i s obzirom na autoritet onoga koji govori, jer je govorio kao onaj koji ima gospodstvo nad zakonom, kada je govorio: „A ja vam kažem“; i također s obzirom na krepost ispravnosti koju je u svojemu životu pokazivao, živeći bez grijeha.

Odgovor na 3. prigovor: kao što Krist nije trebao u početku bez razlike poganima priopćavati svoj nauk, da bi se sačuvao predan Židovima kao prvorođenom narodu; tako također nije trebao pogane posvema odbaciti, da im se ne bi zatvorila nada spasenja. I zbog toga su neki od pogana pojedinačno bili primljeni, radi izvrsnosti njihove vjere i pobožnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.