Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 41, a. 3

O vremenu

Prigovor 1. Čini se da Kristovo iskušenje nije trebalo biti poslije posta. Rečeno je naime gore da Kristu nije dolikovala strogoća života. Ali čini se da je najveće strogoće bilo to što četrdeset dana i četrdeset noći ništa nije jeo; tako se naime razumijeva „četrdeset dana i četrdeset noći postiti“, jer naime u tim danima nikakvu hranu uopće nije uzeo, kako Grgur kaže. Dakle, ne čini se da je takav post trebao prethoditi iskušenju.

Prigovor 2. Nadalje, u Mk 1 kaže se da „bijaše u pustinji četrdeset dana i četrdeset noći, i iskušavao ga je Sotona“. Ali četrdeset je dana i četrdeset noći postio. Dakle, čini se da ga đavao nije iskušavao poslije posta, nego istodobno dok je postio.

Prigovor 3. Nadalje, za Krista se ne čita da je postio osim jednom. Ali nije samo jednom bio iskušavan od đavla; kaže se naime u Lk 4 da se, „pošto je dovršio svako iskušenje, đavao udaljio od njega do određenoga vremena“. Kao što dakle drugomu iskušenju nije prethodio post, tako nije trebao prethoditi ni prvomu.

Naprotiv, kaže se u Mt 4: „Kada je postio četrdeset dana i četrdeset noći“, poslije je ogladnio, i tada mu je pristupio iskušavatelj.

Odgovaram: prikladno je Krist poslije posta htio biti iskušavan. Ponajprije doduše radi primjera. Jer budući da svima, kako je rečeno, predstoji braniti se od iskušenja, time što je sam prije budućega iskušenja postio, poučio je da se postom moramo naoružati protiv iskušenja. Odatle apostol među oružje pravednosti ubraja postove, 2 Kor 6. Drugo, da pokaže da đavao napada na iskušavanje i one koji poste, kao i druge koji se posvećuju dobrim djelima. I stoga, kao poslije krštenja, tako poslije posta Krist biva iskušavan. Odatle Krizostom kaže tumačeći Mateja: „Da naučiš kako je veliko dobro post, i kako je štit protiv đavla; i da poslije krštenja ne treba paziti na razuzdanost, nego na post; Krist je postio, ne trebajući posta, nego nas poučavajući“. Treće, jer je poslije posta uslijedila glad, koja je đavlu dala drskost da ga napadne, kako je rečeno. „Kada je pak ogladnio Gospodin“, kako Hilarije kaže tumačeći Mateja, „nije to bilo od prikradanja izgladnjelosti, nego je čovjeka prepustio njegovoj naravi. Nije naime od Boga đavao, nego od tijela imao biti pobijeđen“. Odatle također, kako Krizostom kaže, „nije išao dalje u postu nego Mojsije i Ilija, da se uzimanje tijela ne bi činilo nevjerojatnim“.

Odgovor na 1. prigovor: Kristu nije dolikovao život strožega načina, kako bi se pokazao pristupačnim onima kojima je propovijedao. No nitko ne smije preuzeti službu propovijedanja ako prethodno nije bio očišćen i usavršen u kreposti, kao što se i o Kristu kaže u Dj 1 da je „Isus počeo činiti i poučavati“. I stoga je Krist odmah nakon krštenja preuzeo strogoću života, da bi poučio da nakon ukroćena tijela drugi trebaju prijeći na službu propovijedanja, prema onome apostolovu: „Krotim svoje tijelo i zarobljavam ga, da ne bih, propovijedajući drugima, sam bio odbačen“.

Odgovor na 2. prigovor: ona se riječ Markova može tako razumjeti da je bio u pustinji četrdeset dana i četrdeset noći u kojima je naime postio; to pak što se kaže: „i iskušavao ga je Sotona“, treba razumjeti ne u onih četrdeset dana i četrdeset noći, nego poslije njih; po tome što Matej kaže da je, pošto je postio četrdeset dana i četrdeset noći, poslije ogladnio, iz čega je iskušavatelj uzeo prigodu za pristupanje k njemu. Odatle se i to što se dodaje: „i anđeli su mu posluživali“, pokazuje da valja uzastopno razumjeti iz toga što se u Mt 4 kaže: tada ga ostavi đavao, to jest poslije iskušenja, i gle, anđeli pristupiše i posluživahu mu. To pak što umeće Marko: „i bijaše sa zvijerima“, navodi se, prema Krizostomu, radi pokazivanja kakva je bila pustinja, jer je naime bila neprohodna ljudima i puna zvijeri. Ipak, prema Bedinu tumačenju, Gospodin biva iskušavan četrdeset dana i četrdeset noći. Ali to treba razumjeti ne o onim vidljivim iskušenjima koja pripovijedaju Matej i Luka, a koja su se dogodila poslije posta, nego o nekim drugim napadima koje je možda u ono vrijeme posta Krist od đavla pretrpio.

Odgovor na 3. prigovor: kako Ambrozije kaže tumačeći Luku, udaljio se đavao od Krista do određenoga vremena jer je poslije došao ne da ga iskuša, nego da se otvoreno bori, u vrijeme naime muke. Pa se ipak činilo da onim napadom iskušava Krista u žalosti i mržnji prema bližnjima, kao u pustinji u užitku grla i preziru Boga po idolopoklonstvu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.