III, q. 41, a. 2
O mjestu iskušenja
Prigovor 1. Čini se da Krist nije trebao biti iskušavan u pustinji. Krist je naime htio biti iskušavan radi našega primjera, kako je rečeno. Ali primjer treba očito predložiti onima koje primjerom valja poučiti. Dakle, nije trebao biti iskušavan u pustinji.
Prigovor 2. Nadalje, Krizostom kaže tumačeći Mateja da „tada ponajvećma navaljuje đavao na iskušavanje kada vidi usamljene. Zato je i u početku ženu iskušao našavši je bez muža“. I tako se čini, time što je otišao u pustinju da bude iskušavan, da se izložio iskušenju. Budući dakle da je njegovo iskušenje naš primjer, čini se da bi se i drugi trebali nametati primanju iskušenja. Što se ipak čini opasnim, budući da prigode iskušenja radije moramo izbjegavati.
Prigovor 3. Nadalje, u Mt 4 postavlja se drugo Kristovo iskušenje u kojemu „đavao uze Krista u sveti grad i postavi ga na vrh Hrama“, što uistinu nije bilo u pustinji. Dakle, nije bio iskušavan samo u pustinji.
Naprotiv, kaže se u Mk 1 da „bijaše Isus u pustinji četrdeset dana i četrdeset noći, i iskušavao ga je Sotona“.
Odgovaram: kao što je rečeno, Krist se vlastitom voljom ponudio đavlu na iskušavanje, kao što se i vlastitom voljom ponudio njegovim udovima na ubijanje; inače mu se đavao ne bi usudio pristupiti. Đavao pak više napada nekoga kada je usamljen, jer, kako se kaže u Prop 4: „Ako tko i nadjača jednoga, dvojica mu se opiru“. I otuda dolazi da je Krist izišao u pustinju, kao na bojno polje, da ga ondje đavao iskuša. Odatle Ambrozije kaže tumačeći Luku da je „Krist bio vođen u pustinju s nakanom da izazove đavla“. Jer da se onaj nije borio, to jest đavao, ovaj ne bi pobijedio, to jest Krist. Dodaje pak i druge razloge, govoreći da je Krist to učinio otajstvom, da bi Adama oslobodio iz progonstva, koji je naime iz raja izbačen u pustinju; primjerom, da bi nam pokazao da đavao zavidi onima koji teže za boljim.
Odgovor na 1. prigovor: Krist se predlaže svima za primjer po vjeri, prema onome u Heb 12: „Gledajući u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa“. Vjera pak, kako se kaže u Rim 10, dolazi od slušanja, a ne od gledanja; štoviše kaže se u Iv 20: „Blago onima koji ne vidješe, a povjerovaše“. I stoga, da bi Kristovo iskušenje nama bilo za primjer, nije trebalo da ga ljudi vide, nego je dostatno bilo da se ljudima ispripovjedi.
Odgovor na 2. prigovor: dvostruka je prigoda iskušenja. Jedna doduše sa strane čovjeka, recimo kada netko sebe čini bliskim grijehu, ne izbjegavajući prigode griješenja. I takvu prigodu iskušenja valja izbjegavati, kao što je rečeno Lotu u Post 19: „Ne zadržavaj se u svem području oko Sodome“. Druga je pak prigoda iskušenja sa strane đavla, koji uvijek zavidi onima koji teže za boljim, kako Ambrozije kaže. I takvu prigodu iskušenja ne valja izbjegavati. Odatle Krizostom kaže tumačeći Mateja da „nije samo Krist odveden u pustinju od Duha, nego svi sinovi Božji koji imaju Duha Svetoga. Nisu naime zadovoljni time da sjede dokoni, nego ih Duh Sveti goni da se prihvate nekoga velikog djela, što znači biti u pustinji s obzirom na đavla, jer ondje nema nepravde u kojoj đavao uživa. Svako je također dobro djelo pustinja s obzirom na tijelo i svijet, jer nije po volji tijela i svijeta“. Takvu pak prigodu iskušenja dati đavlu nije opasno, jer je veća pomoć Duha Svetoga, koji je začetnik savršenoga djela, negoli napad zavidnoga đavla.
Odgovor na 3. prigovor: neki kažu da su sva iskušenja bila učinjena u pustinji. Od kojih neki kažu da je Krist doveden u sveti grad ne stvarno, nego prema zamišljenu viđenju. Neki pak kažu da se i sam sveti grad, to jest Jeruzalem, naziva pustinjom, jer je bio ostavljen od Boga. Ali to nije bilo nužno. Jer Marko kaže da je u pustinji bio iskušavan od đavla, ali ne kaže da je bio iskušavan samo u pustinji.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.