III, q. 41, a. 1
Je li bilo prikladno da Krist bude iskušavan
Prigovor 1. Čini se da Kristu nije dolikovalo biti iskušavan. Iskušavati naime znači stjecati iskustvo. Što se doduše ne čini osim o nepoznatoj stvari. Ali Kristova je krepost bila poznata i zlodusima; kaže se naime u Lk 4 da „nije dopuštao zlodusima govoriti jer su znali da je on Krist“. Dakle, čini se da Kristu nije dolikovalo biti iskušavan.
Prigovor 2. Nadalje, Krist je došao radi toga da uništi djela đavlova, prema onome u 1 Iv 3: „Radi toga se pojavi Sin Božji, da uništi djela đavlova“. Ali nije istoga uništiti nečija djela i podnositi ih. I tako se čini neprikladnim da je Krist podnosio da ga đavao iskušava.
Prigovor 3. Nadalje, trostruko je iskušenje: naime od tijela, od svijeta, od đavla. Ali Krist nije bio iskušavan ni od tijela ni od svijeta. Dakle, nije trebao biti iskušavan ni od đavla.
Naprotiv, kaže se u Mt 4: „Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša“.
Odgovaram: Krist je htio biti iskušavan ponajprije doduše da bi nama pružio pomoć protiv iskušenja. Odatle Grgur kaže u homiliji: „Nije bilo nedostojno našemu Otkupitelju što je htio biti iskušavan, koji je došao i biti ubijen, da bi tako naša iskušenja svojim iskušenjima pobijedio, kao što je našu smrt svojom smrću nadvladao“. Drugo, radi našega opreza, da nitko, ma koliko svet, ne bi sebe smatrao sigurnim i slobodnim od iskušenja. Zato je i nakon krštenja htio biti iskušavan, jer, kako Hilarije kaže tumačeći Mateja, „na posvećenima ponajvećma bjesne đavlova iskušenja, jer je njemu poželjnija pobjeda nad svetima“. Odatle se i u Sir 2 kaže: „Sine, pristupajući u službu Božju, stoj u pravednosti i strahu, i pripravi dušu svoju na iskušenje“. Treće, radi primjera, da bi nas naime poučio kako da pobijedimo đavlova iskušenja. Odatle Augustin kaže u IV. De Trin. „da se Krist ponudio đavlu da ga iskuša, da bi za nadvladavanje njegovih iskušenja bio posrednik ne samo po pomoći, nego i po primjeru“. Četvrto, da bi nam ulio pouzdanje u svoje milosrđe. Odatle se kaže u Heb 4: „Nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego iskušana u svemu, na našu sličnost, osim u grijehu“.
Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin kaže u IX. De civ. Dei, „Krist je zlodusima postao poznat onoliko koliko je htio: ne po onome što je vječni život, nego po nekim vremenitim učincima svoje moći“, iz kojih su imali neko nagađanje da je Krist Sin Božji. Ali jer su opet u njemu vidjeli neke znakove ljudske slabosti, nisu sa sigurnošću spoznavali da je on Sin Božji. I zato ga je htio iskušati. I to se označuje u Mt 4, gdje se kaže da je nakon što je ogladnio pristupio k njemu iskušavatelj, jer, kako Hilarije kaže, „iskušati Krista đavao se ne bi usudio da u njemu, po slabosti gladovanja, nije prepoznao ono što je čovjekovo“. A to je također očito iz samoga načina iskušavanja, kada je rekao: „Ako si Sin Božji“. Tumačeći što Grgur kaže: „Što hoće takav početak govora, osim to da je spoznao da će Sin Božji doći, ali nije mislio da je došao po slabosti tijela?“
Odgovor na 2. prigovor: Krist je došao uništiti djela đavlova ne djelujući silom vlasti, nego većma trpeći od njega i njegovih udova, da bi tako đavla pobijedio pravednošću, a ne vlašću; kao što Augustin kaže u XIII. De Trin. da je „đavla trebalo nadvladati ne Božjom moći, nego pravednošću“. I stoga oko Kristova iskušenja treba razmotriti ono što je učinio vlastitom voljom i ono što je od đavla pretrpio. To naime što se ponudio iskušavatelju bilo je vlastite volje. Odatle se kaže u Mt 4: „Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša“, što Grgur kaže da treba razumjeti o Duhu Svetome, da bi ga naime njegov Duh onamo odveo gdje bi ga zao duh našao za iskušavanje. Ali od đavla je pretrpio to što je bio uzet ili na vrh Hrama, ili također na goru vrlo visoku. I nije čudno, kako Grgur kaže, ako je dopustio da ga on na goru odvede onaj koji je dopustio da ga njegovi udovi razapnu. Razumijeva se pak uzetim od đavla ne kao iz nužde, nego zato što je, kako Origen kaže tumačeći Luku, „išao za njim na iskušenje kao borac koji svojevoljno istupa“.
Odgovor na 3. prigovor: kako apostol kaže, „Krist je u svemu htio biti iskušan, osim u grijehu“. Iskušenje pak koje je od neprijatelja može biti bez grijeha, jer biva po samom vanjskom nagovaranju. Iskušenje pak koje je od tijela ne može biti bez grijeha, jer to iskušenje biva po nasladi i požudi; i, kako Augustin kaže, „nije nikakav grijeh kada tijelo žudi protiv duha“. I stoga je Krist htio biti iskušavan od neprijatelja, ali ne od tijela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.