Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 39, a. 8

O glasu očinskoga svjedočanstva

Prigovor 1. Čini se da je neprimjereno što se, kad je Krist bio kršten, čuo Očev glas koji svjedoči za Sina. Sin i Duh Sveti, sukladno tomu što su se osjetno ukazali, govore se vidljivo poslati. Ali Ocu ne priliči biti poslan, kao što je očito po Augustinu u 2. knjizi De Trin.. Dakle, isto tako ni ukazati se.

Prigovor 2. Nadalje, glas označava riječ začetu u srcu. Ali Otac nije riječ. Dakle, neprimjereno se očituje u glasu.

Prigovor 3. Nadalje, čovjek Krist nije počeo biti Sin Božji u krštenju, kako su neki heretici mislili, nego je od početka svoga začeća bio Sin Božji. Više je dakle u rođenju Očev glas trebao svjedočiti za Kristovo božanstvo nego u njegovu krštenju.

Naprotiv, u Mt 3 se kaže: „gle, glas s neba govori: ovo je Sin moj ljubljeni, u kojem mi omilje“.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, u krštenju Kristovu, koje je bilo uzor našega krštenja, trebalo je pokazati ono što se usavršava u našemu krštenju. Krštenje pak kojim se krste vjernici posvećuje se u prizivanju i moći Trojstva, prema onome iz posljednjeg poglavlja Matejeva: „pođite, učinite učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. I zato se u krštenju Kristovu, kako Jeronim kaže, „otajstvo Trojstva pokazuje; sam Gospodin se u ljudskoj naravi krsti; Duh Sveti silazi u obličju golubice; čuje se glas Oca koji svjedoči za Sina“. I zato je bilo primjereno da se u tom krštenju Otac objavi u glasu.

Odgovor na 1. prigovor: vidljivo slanje pridaje nešto iznad ukazanja, naime autoritet onoga koji šalje. I zato se za Sina i Duha Svetoga, koji su od drugoga, govori da se ne samo ukazuju nego i vidljivo šalju. Otac pak, koji nije od drugoga, doduše može se ukazati, ali se vidljivo ne može poslati.

Odgovor na 2. prigovor: Otac se ne pokazuje u glasu nego kao autor glasa, ili onaj koji govori po glasu. I budući da je Ocu vlastito proizvesti riječ, što znači reći ili govoriti, zato se Otac najprimjerenije očitovao po glasu, koji označava riječ. Odakle i sam glas od Oca poslan svjedoči za sinovstvo Riječi. I kao što obličje golubice, u kojemu je pokazan Duh Sveti, nije narav Duha Svetoga; niti obličje čovjeka, u kojemu je pokazan sam Sin, jest sama narav Sina Božjega, tako isto ni sam glas ne pripada naravi Riječi ili Oca koji govori. Odakle u Iv 5 Gospodin kaže: „niti ste glas njegov, to jest Oca, ikada čuli, niti ste lik njegov vidjeli“. Time, kako Krizostom kaže uz Ivanovo evanđelje, „malo-pomalo uvodeći ih u filozofsku dogmu, pokazuje kako u Bogu nema ni glasa ni lika, nego je on iznad i obljetnosti i takvih govora“. I kao što je golubicu, pa i ljudsku narav koju je Krist preuzeo, sazdalo čitavo Trojstvo, tako isto i oblikovanje glasa, ali se ipak u glasu proglašava sam Otac kao onaj koji govori, kao što je ljudsku narav preuzeo samo Sin, i kao što se u golubici pokazao samo Duh Sveti, kao što je očito po Augustinu u knjizi O vjeri upućenoj Petru.

Odgovor na 3. prigovor: božanstvo se Kristovo nije trebalo očitovati svima u njegovu rođenju, nego se više trebalo sakriti u slabostima dječje dobi. Ali kada je već prispio do savršene dobi u kojoj je trebao poučavati i činiti čudesa i privlačiti k sebi ljude, tada je svjedočanstvom Oca trebalo naznačiti njegovo božanstvo da bi njegov nauk postao vjerodostojniji. Odakle i sam govori u Iv 5: „Otac koji me posla, on sam svjedoči za me“. I to ponajprije u krštenju, po kojemu se ljudi nanovo rađaju u posvojene sinove Božje, jer se posvojeni sinovi Božji ustanovljuju na sličnost naravnoga Sina, prema onome iz Rim 8: „jer koje predvodi, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova“. Odakle Hilarije kaže uz Mateja da je na krštenog Isusa sišao Duh Sveti i čuo se Očev glas koji govori: „ovo je Sin moj ljubljeni, da bismo iz onoga što se dovršavalo u Kristu spoznali kako nakon vodene kupelji i iz nebeskih krajeva sveti duh leti na nas i da Očevim glasom posvojenja postajemo djeca Božja“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.