III, q. 39, a. 6
O Duhu Svetom koji se ukazao u liku golubice
Prigovor 1. Čini se da se neprimjereno govori kako je Duh Sveti sišao na krštenoga Krista u obličju golubice. Duh Sveti naime prebiva u čovjeku po milosti. Ali u čovjeku Kristu bila je punina milosti od početka njegova začeća, po kojemu je bio jedinorođenac od Oca, kao što je vidljivo iz gore rečenoga; dakle, Duh Sveti mu se nije trebao slati u krštenju.
Prigovor 2. Nadalje, govori se da je Krist sišao na svijet po otajstvu utjelovljenja, kada je „sam sebe oplijenio, uzevši oblik sluge“. Ali Duh Sveti nije utjelovljen. Dakle, neprimjereno se govori da je Duh Sveti sišao na njega.
Prigovor 3. Nadalje, u krštenju se Kristovom trebalo pokazati, kao u nekom uzoru, ono što se događa u našemu krštenju. Ali u našemu krštenju ne događa se nikakvo vidljivo slanje Duha Svetoga. Dakle, ni u krštenju Kristovu nije se trebalo dogoditi vidljivo slanje Duha Svetoga.
Prigovor 4. Nadalje, Duh Sveti se od Krista izvodi u sve druge, prema onome iz Iv 1: „od punine njegove mi svi primismo“. Ali na apostole Duh Sveti sišao je ne u obličju golubice, nego u obličju ognja. Dakle, ni na Krista nije trebao sići u obličju golubice, nego u obličju ognja.
Naprotiv, u Lk 3 se kaže: „siđe Duh Sveti tjelesnim obličjem poput golubice na njega“.
Odgovaram: ono što je oko Krista učinjeno u njegovu krštenju, kako Krizostom kaže uz Mateja, „pripada otajstvu svih koji su imali biti naknadno kršteni“. Svi pak koji su kršteni Kristovim krštenjem primaju Duha Svetoga, osim onih koji pristupaju s prijetvorom, prema onome iz Mt 3: „on će vas krstiti Duhom Svetim“. I zato je bilo primjereno da Duh Sveti siđe na krštenoga Gospodina.
Odgovor na 1. prigovor: kao što Augustin kaže, 15. O Trojstvu, „posve je apsurdno reći da je Krist, kad mu je već bilo trideset godina, primio Duha Svetoga, nego je došao na krštenje, kao bez grijeha, tako ne bez Duha Svetoga. Jer ako je za Ivana napisano da će se napuniti Duha Svetoga iz utrobe majke svoje, što treba reći o čovjeku Kristu, čije je samo začeće tijela bilo ne tjelesno, nego duhovno? Sada se dakle, to jest u krštenju, udostojao predslikati svoje tijelo, to jest Crkvu, u kojoj krštenici ponajprije primaju Duha Svetoga“.
Odgovor na 2. prigovor: kao što Augustin kaže, u 2. knjizi De Trin., govori se da je Duh Sveti sišao na Krista u tjelesnom obličju poput golubice, ne zato što bi se vidjela sama supstancija Duha Svetoga, koja je nevidljiva. Niti tako da bi se ono vidljivo stvorenje preuzelo u jedinstvo božanske osobe, jer se ne govori da je Duh Sveti golubica, kao što se govori da je Sin Božji čovjek, radi sjedinjenja. Niti je na taj način Duh Sveti viđen u obličju golubice kao što je Ivan vidio zaklana janjeta u Otkrivenju, kako se drži u Otk 5, „jer je ono viđenje učinjeno u duhu po duhovnim slikama tijela; o onoj se pak golubici nitko nikada nije dvoumio da je viđena očima“. Niti se na taj način Duh Sveti pojavio u obličju golubice kao što se kaže u 1 Kor 10: „a stijena bijaše Krist“, jer je ono već bilo u stvorenju, i po načinu djelovanja nazvano je imenom Krista kojega je označavalo; ona se pak golubica iznenada pojavila samo zato da to označi i nakon toga je prestala, poput plamena koji se u grmu ukazao Mojsiju“. Govori se dakle da je Duh Sveti sišao na Krista, ne radi sjedinjenja s golubicom, nego ili radi same golubice koja označava Duha Svetoga, koja je silazeći došla na Krista; ili također radi duhovne milosti, koja se od Boga na način nekog silaska izvodi u stvorenje, prema onome iz Jak 1: „svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila“.
Odgovor na 3. prigovor: kao što Krizostom kaže uz Mateja, „u počecima duhovnih stvari uvijek se pojavljuju osjetna viđenja, poradi onih koji nikakvu inteligenciju bestjelesne naravi ne mogu prihvatiti, da bi, ako se poslije ne dogode, primili vjeru iz onoga što je jednom učinjeno“. I zato je oko krštenoga Krista Duh Sveti vidljivo sišao u tjelesnom obličju da bi se vjerovalo kako na sve krštenike poslije silazi nevidljivo.
Odgovor na 4. prigovor: Duh Sveti se ukazao u obličju golubice nad krštenim Kristom radi četiriju razloga. Prvo dakle, radi raspoloženja koje se traži u onome koji se krsti, da naime ne pristupi s prijetvorom, jer, kao što se kaže u Mudr 1: „duh stege pobjeći će od prijetvornoga“. Golubica je naime jednostavna životinja, bez lukavstva i prijevare, odakle se u Mt 10 kaže: „budite jednostavni kao golubice“. Drugo, da označi sedam darova Duha Svetoga, koje golubica označava svojim svojstvima. Golubica naime prebiva pokraj potoka, da bi, ugledavši jastreba, zaronila i izbjegla. Što pripada daru mudrosti, po kojoj sveci prebivaju pokraj potoka božanskoga Pisma, da bi izbjegli navaljivanje đavla. Isto tako, golubica bira bolja zrna. Što pripada daru znanosti, kojom sveci biraju zdrave izreke kojima se hrane. Isto tako, golubica hrani tuđe ptiće. Što pripada daru savjeta, kojim sveti ljudi, koji bijahu ptići, to jest oponašatelji đavla, hrane naukom i primjerom. Isto tako, golubica ne kida kljunom. Što pripada daru razuma, kojim sveci dobre izreke ne kvare kidanjem, na način heretika. Isto tako, golubica nema žuči. Što pripada daru pobožnosti, po kojemu sveci nemaju nerazumne srdžbe. Isto tako, golubica se gnijezdi u pukotinama stijene. Što pripada daru hrabrosti, kojim sveci u ranama muke Kristove, koji je čvrsta stijena, grade gnijezdo, to jest svoje utočište i nadu. Isto tako, golubica umjesto pjesme ima uzdah. Što pripada daru straha, kojim sveci uživaju u uzdisanju za grijesima. Treće, Duh Sveti se ukazao u obličju golubice radi vlastitog učinka krštenja, a to je otpuštanje grijeha i pomirenje s Bogom, jer je golubica blaga životinja. I zato, kao što Krizostom kaže uz Mateja, „u potopu se ukazala ova životinja, noseći maslinovu grančicu i navješćujući opću mirnoću čitavog svijeta, a i sada se golubica ukazuje u krštenju, pokazujući nam oslobođenje“. Četvrto, Duh Sveti se ukazao u obličju golubice nad krštenim Gospodinom da označi zajednički učinak krštenja, a to je izgradnja crkvenog jedinstva. Odakle se u Ef 5 kaže da je „Krist predao samoga sebe da bi sebi izveo slavnu Crkvu, koja nema ljage ni bore ni išta tomu slično, perući je kupelji vode uz riječ života“. I zato je Duh Sveti u krštenju prikladno prikazan u obličju golubice, koja je prijateljska i društvena životinja. Odakle se i u Pj 6 kaže o Crkvi: „jedna je golubica moja“. Na apostole pak Duh Sveti siđe u obličju ognja, radi dvaju razloga. Prvo dakle da se pokaže žar kojim su njihova srca imala biti pokrenuta, da bi Krista svagdje propovijedali usred tjesnoba. I zato se ukazao i u ognjenim jezicima. Odakle Augustin kaže uz Ivanovo evanđelje: „na dva načina Gospodin vidljivo pokaza Duha Svetoga, to jest po golubici, nad krštenim Gospodinom; po ognju, nad sabranim učenicima. Ovdje se pokazuje jednostavnost, ondje žar. Dakle, da oni koji su posvećeni po Duhu ne bi imali prijevare, pokazan je u golubici, i da jednostavnost ne ostane hladna, pokazan je u ognju. Neka te ne uznemiruje to što su jezici bili razdijeljeni, jedinstvo prepoznaj u golubici“. Drugo, jer, kako Krizostom kaže, kada je trebalo opraštati prijestupe, što se čini u krštenju, bila je potrebna blagost, koja se pokazuje u golubici. Ali ondje gdje smo zadobili milost, preostaje vrijeme suda, što se označava po ognju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.