Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 36, a. 2

Je li trebalo biti očitovano nekima

Prigovor 1. Čini se da se Kristovo rođenje nikomu nije trebalo očitovati. Jer, kako je rečeno, tomu je odgovaralo za ljudsko spasenje da prvi Kristov dolazak bude sakriven. Ali Krist bijaše došao da sve spasi, prema onomu iz 1 Tim 4: „Koji je spasitelj svih ljudi, nadasve vjernika.“ Dakle, Kristovo rođenje se nikomu nije trebalo očitovati.

Prigovor 2. Nadalje, prije Kristova rođenja, buduće Kristovo rođenje bilo je očitovano blaženoj Djevici i Josipu. Nije dakle bilo potrebno, kad se Krist rodio, to isto očitovati drugima.

Prigovor 3. Nadalje, nitko mudar ne očituje ono iz čega se rađa nemir i šteta drugih. Ali nakon što je očitovano Kristovo rođenje, uslijedio je nemir, kaže se naime u Mt 2 da se, čuvši za Kristovo rođenje, kralj Herod uznemirio, i sav Jeruzalem s njim. To je ujedno urodilo štetom drugih jer je iz ove prigode Herod „poubijao dječake u Betlehemu i u svim granama njegovim od dvije godine i naniže“. Dakle, čini se da nije bilo prikladno da se Kristovo rođenje ikojima očituje.

Naprotiv, Kristovo rođenje nikomu ne bi bilo korisno da je svima bilo skriveno. Ali trebalo je da Kristovo rođenje bude korisno, inače bi uzalud bio rođen. Dakle, čini se da se Kristovo rođenje trebalo očitovati nekima.

Odgovaram: kao što apostol kaže u Rim 13: „Što je od Boga, uređeno je.“ Pripada pak u red Božje mudrosti da Božji darovi, i tajne njegove mudrosti, ne dolaze jednako do svih, nego neposredno do nekih, a po njima se prenose na druge. Zato se i glede otajstva uskrsnuća u Dj 10 kaže da je Bog dao da se Krist uskrsli očituje „ne svemu puku, nego svjedocima od Boga unaprijed određenima“. Zato se to moralo poštovati i oko njegova rođenja, da se Krist ne očituje svima, nego nekima po kojima bi mogao dospjeti do drugih.

Odgovor na 1. prigovor: kao što bi bilo na štetu ljudskoga spasenja da je Božje rođenje postalo poznato svim ljudima, tako isto i da nije bilo poznato nikomu. Na obadva se načina naime dokida vjera, i to doduše po tomu što je nešto u potpunosti očitovano, kao i po tomu što ga ne prepoznaje nitko od koga bi se moglo čuti svjedočanstvo; vjera je naime po slušanju, kako se kaže u Rim 10.

Odgovor na 2. prigovor: Mariju i Josipa trebalo je poučiti o Kristovu rođenju prije nego što se rodio jer je na njih spadalo da iskazuju poštovanje porodu začetomu u utrobi i da dvore onoga koji će se roditi. Njihovo bi svjedočanstvo pak, zbog toga što bijaše obiteljsko, bilo držano sumnjivim glede Kristove uzvišenosti. I zato je trebalo da se očituje drugim strancima, čije svjedočanstvo nije moglo biti sumnjivo.

Odgovor na 3. prigovor: sâmo uznemirenje uslijedilo od očitovanoga Kristova rođenja dolikovalo je Kristovu rođenju. Prvo uistinu zato što se time očituje Kristovo nebesko dostojanstvo. Zato Grgur u homiliji kaže: „Kad se rodio kralj neba, kralj zemlje se uznemiruje jer se jamačno zemaljska uzvišenost zbunjuje kad se otvara nebeska visina.“ Drugo zato što se time predoznačavala Kristova sudačka vlast. Zato Augustin u nekom govoru o Bogojavljenju kaže: „Kakvo će tek biti sudište onoga koji sudi kad je ohole kraljeve plašila kolijevka djeteta?“ Treće zato što se time predoznačavalo obaranje đavolskoga kraljevstva. Jer, kako kaže papa Leon u govoru o Bogojavljenju: „Ne uznemiruje se toliko sâm Herod koliko đavao u Herodu. Herod je naime smatrao da je čovjek, ali đavao da je Bog. I obojica su se bojala nasljednika svoga kraljevstva, đavao nebeskoga, a Herod zemaljskoga.“ Ipak suvišno, jer Krist nije bio došao imati zemaljsko kraljevstvo na zemlji, kako kaže papa Leon obraćajući se Herodu: „Ne obuhvaća tvoja kraljevska palača Krista, niti je Gospodar svijeta zadovoljan tjesnoćama tvojega skiptra.“ A to što se Židovi uznemiruju, koji su se ipak više trebali radovati, jest ili zato što, kako kaže Krizostom: „Neopaki se nisu mogli radovati zbog dolaska pravednika“, ili zato što su htjeli ići uz dlaku Herodu kojega su se bojali; „puk naime preko mjere naginje onima koje trpi okrutnima“. A to što su djeca bila pogubljena od Heroda, nije urodilo njihovom štetom, nego njihovim dobitkom. Jer kaže Augustin u nekom govoru o Bogojavljenju: „Daleko od toga da, kad je Krist došao osloboditi ljude, ništa nije učinio za nagradu onih koji bi bili pogubljeni radi njega, on koji je, viseći na drvetu, molio za one od kojih je bio pogubljivanim.“

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.