III, q. 35, a. 1
Je li rođenje naravi ili osobe
Prigovor 1. Čini se da rođenje priliči više naravi nego osobi. Augustin naime kaže u knjizi De fide ad Petrum: „Vječna i božanska narav ne bi se mogla začeti i roditi iz ljudske naravi, osim prema istini ljudske naravi.“ Tako dakle božanskoj naravi priliči začeti se i roditi razlogom ljudske naravi. Mnogo više dakle priliči ljudskoj naravi.
Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u 5. knjizi Metaphysica, ime je naravi uzeto od rađanja. Ali imenovanja se zbivaju prema sukladnosti sličnosti. Dakle, čini se da rođenje više pripada naravi nego osobi.
Prigovor 3. Nadalje, ono se vlastito rađa što rođenjem počinje postojati. Ali Kristovim rođenjem nije počela postojati Kristova osoba, nego njegova ljudska narav. Dakle, čini se da rođenje vlastito pripada naravi, a ne osobi.
Naprotiv, kaže Damaščanin u 3. knjizi: „Rođenje je hipostaze, a ne naravi.“
Odgovaram: rođenje se može pripisati nečemu dvostruko: na jedan način, kao subjektu; na drugi način, kao završetku. Kao subjektu se doista pripisuje onome što se rađa. To je pak vlastito hipostaza, a ne narav. Budući da je naime roditi se nešto se stvarati, kao što se nešto stvara zato da jest, tako se rađa zato da jest. Postojanje je pak vlastito onoga što subsistira, jer se za oblik koji ne subsistira kaže da jest samo zato što je nešto njime. Osoba se pak ili hipostaza označuje na način onoga što subsistira, dok se narav označuje na način oblika u kojemu nešto subsistira. I zato se rođenje, kao subjektu koji se vlastito rađa, pripisuje osobi ili hipostazi, a ne naravi. Ali kao završetku, rođenje se pripisuje naravi. Završetak je naime rađanja, i svakoga rođenja, oblik. Narav se pak označuje na način oblika. Odakle se rođenje naziva putem u narav, kako je očito po Filozofu u 2. knjizi Physica, jer se namjera naravi završava u obliku ili naravi vrste.
Odgovor na 1. prigovor: zbog istovjetnosti koja je u božanskome između naravi i hipostaze, narav se ponekad stavlja umjesto osobe ili hipostaze. I prema tomu Augustin kaže da je božanska narav začeta i rođena, zato naime što je osoba Sina začeta i rođena prema ljudskoj naravi.
Odgovor na 2. prigovor: nijedan pokret ili preinaka ne imenuje se od subjekta koji se kreće, nego od završetka pokreta, od kojega ima vrstu. I zbog toga se rođenje ne imenuje od osobe koja se rađa, nego od naravi do koje se rođenje završava.
Odgovor na 3. prigovor: narav, govoreći vlastito, ne počinje postojati, nego radije osoba počinje postojati u nekoj naravi. Zato što se, kao što je rečeno, narav označuje kao ono čime nešto jest, dok se osoba označuje kao ono što ima postojanje koje subsistira.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.