III, q. 32, a. 2
Može li se reći da je Krist začet od Duha Svetoga
Prigovor 1. Čini se da se Krist ne treba reći začetim od Duha Svetoga. Jer nad onim u Poslanici Rimljanima (Rim 11): „Jer je od njega i po njemu i u njemu sve“, Augustinova glosa kaže: „Treba paziti da ne kaže od njega (de ipso), nego iz njega (ex ipso). Iz njega su naime nebo i zemlja, jer ih je stvorio. Ne pak od njega, jer nije iz svoje biti“. Ali Duh Sveti nije oblikovao Kristovo tijelo iz svoje biti. Dakle, se Krist ne treba reći začetim od Duha Svetoga.
Prigovor 2. Nadalje, djelatno počelo od kojega se nešto začinje drži se poput sjemena u rađanju. Ali Duh Sveti se nije držao poput sjemena u začeću Krista. Jer Jeronim kaže u Poslanici o izlaganju katoličke vjere: „Ne govorimo, kako neki zločesti mniju, da je Duh Sveti bio umjesto sjemena, nego govorimo da je stvoriteljskom moći i snagom stvoreno“, to jest oblikovano, „Kristovo tijelo“. Ne treba se dakle reći da je Krist začet od Duha Svetoga.
Prigovor 3. Nadalje, ništa jedinstveno ne oblikuje se iz dvoga osim ako su na neki način pomiješani. Ali Kristovo tijelo oblikovano je od Djevice Marije. Ako se dakle Krist kaže začetim od Duha Svetoga, čini se da je došlo do nekog miješanja Duha Svetoga i tvari koju je djevica pružila, što je očito lažno. Dakle se Krist ne treba reći začetim od Duha Svetoga.
Naprotiv, u Mateju (Mt 1) se kaže: „Prije nego se sastadoše, nađe se da ima u utrobi od Duha Svetoga“.
Odgovaram: začeće se ne pripisuje samo Kristovu tijelu, nego i samome Kristu s obzirom na isto tijelo. U Duhu se pak Svetom promatra dvostruki odnos s obzirom na Krista. Naime, prema samome Sinu Božjemu, za kojega se kaže da je začet, ima odnos istobitnosti, a prema njegovu tijelu ima odnos djelotvornog uzroka. A ovaj prijedlog „od“ (de) označava oba odnosa, kao kada nazivamo nekog čovjeka od njegova oca. I zato prikladno možemo reći da je Krist začet od Duha Svetoga, na ovaj način da se djelotvornost Duha Svetoga odnosi na uzeto tijelo, a istobitnost na osobu koja uzima.
Odgovor na 1. prigovor: Kristovo tijelo, budući da nije istobitno s Duhom Svetim, ne može se prikladno reći začetim od Duha Svetoga, nego više iz Duha Svetoga, kao što Ambrozije kaže u knjizi De Spiritu Sancto: „Ono što je iz nečega ili je iz njegove biti ili iz njegove moći; iz biti, kao Sin, koji je od Oca; iz moći, kao sve iz Boga, na koji je način i Marija imala u utrobi od Duha Svetoga“.
Odgovor na 2. prigovor: glede ovoga čini se da postoji neka razlika Jeronima prema nekim drugim naučiteljima koji tvrde da je Duh Sveti u začeću bio umjesto sjemena. Jer Krizostom kaže nad Matejem: „Jedinorođencu Božjemu koji je imao ući u djevicu prethodio je Duh Sveti, da bi, prethodeći Duh Sveti, Krist bio rođen u posvećenju prema tijelu, božanstvom koje ulazi umjesto sjemena“. A Damaščanin u trećoj knjizi kaže: „Zasjenila ju je Božja mudrost i snaga, poput božanskog sjemena“. Ali se ovo lako rješava. Jer utoliko ukoliko se u sjemenu razumijeva djelatna snaga, Krizostom i Damaščanin uspoređuju sjemenu Duha Svetoga, ili također Sina, koji je snaga Previšnjega. Utoliko pak ukoliko se u sjemenu razumijeva tjelesna supstancija koja se u začeću preobražava, Jeronim niječe da je Duh Sveti bio umjesto sjemena.
Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže u djelu Enchirid., ne kaže se na isti način da je Krist začet ili rođen od Duha Svetoga i od Djevice Marije; naime, od Djevice Marije materijalno, od Duha Svetoga djelotvorno. I zato ovdje nije bilo mjesta miješanju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.