Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 31, a. 1

Je li Kristovo tijelo preuzeto od Adama

Prigovor 1. Čini se da Kristovo tijelo nije preuzeto od Adama. Apostol naime kaže u 1 Kor 15: „Prvi je čovjek od zemlje, zemaljski, drugi je čovjek s neba, nebeski.“ Ali prvi je čovjek Adam, drugi je čovjek Krist. Krist dakle nije od Adama, nego od njega ima različito porijeklo.

Prigovor 2. Nadalje, Kristovo je začeće trebalo biti ponajviše čudesno. Ali veće je čudo oblikovati tijelo čovjeka od zemaljskog praha nego od ljudske tvari, koja se vuče od Adama. Čini se dakle da nije bilo prikladno da Krist preuzme tijelo od Adama. Čini se dakle da Kristovo tijelo nije trebalo biti oblikovano od mase ljudskoga roda izvedene od Adama, nego od neke druge tvari.

Prigovor 3. „Nadalje, grijeh je ušao u ovaj svijet po jednom čovjeku“, to jest Adamu, jer su svi u njemu izvorno sagriješili, kao što je očito u Rim 5. Ali da je Kristovo tijelo bilo preuzeto od Adama, i on bi sam bio u Adamu izvorno kad je sagriješio. Zato bi bio povukao istočni grijeh. Što nije dolikovalo Kristovoj čistoći. Kristovo tijelo dakle nije oblikovano od tvari preuzete od Adama.

Naprotiv, apostol kaže u Heb 2: „Nigdje ne prihvaća anđele“, to jest Sin Božji, „nego prihvaća Abrahamovo sjeme“. Ali Abrahamovo sjeme je preuzeto od Adama. Dakle, Kristovo je tijelo bilo oblikovano od tvari preuzete od Adama.

Odgovaram: Krist je preuzeo ljudsku narav da bi je očistio od pokvarenosti. Ali ljudska narav nije trebala čišćenje osim u onoj mjeri u kojoj bijaše zatrovana iskvarenim porijeklom kojim je silazila od Adama. I zato je bilo prikladno da tijelo preuzme od tvari izvedene od Adama, da bi se sama narav izliječila preuzimanjem.

Odgovor na 1. prigovor: drugi čovjek, to jest Krist, govori se da je s neba, ne doduše s obzirom na tvar tijela, nego ili s obzirom na oblikotvornu moć tijela; ili također s obzirom na samu njegovu božanstvenost. S obzirom na tvar pak Kristovo je tijelo bilo zemaljsko, kao i Adamovo tijelo.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je gore rečeno, otajstvo Kristova utjelovljenja nešto je čudesno, ne kao uređeno za potvrdu vjere, nego kao članak vjere. I zato se u otajstvu utjelovljenja ne traži što je veće čudo, kao u čudesima koja se čine za potvrdu vjere, nego što je prikladnije božanskoj mudrosti, i korisnije ljudskom spasenju, što se traži u svemu onomu što pripada vjeri. Ili se može reći da se u otajstvu utjelovljenja ne motri samo čudo iz tvari začeća, nego štoviše iz načina začeća i poroda, jer naime djevica zače i rodi Boga.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je gore rečeno, Kristovo je tijelo bilo u Adamu po tjelesnoj supstanciji, jer naime sama tjelesna tvar Kristova tijela potječe od Adama, ali nije bila ondje po sjemenom razlogu, jer nije začeta iz muškog sjemena. I zato nije povukla istočni grijeh kao i ostali, koji od Adama potječu putem muškog sjemena.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.