III, q. 30, a. 4
O redu navještenja
Prigovor 1. Čini se da Navještenje nije bilo dovršeno prikladnim redom. Dostojanstvo naime majke Božje ovisi o preuzetom potomstvu. Ali uzrok se treba očitovati prije nego li učinak. Anđeo je dakle djevici najprije trebao navijestiti začeće potomstva, nego li izraziti njezino dostojanstvo pozdravljajući je.
Prigovor 2. Nadalje, dokaz ili treba propustiti u onim stvarima koje nisu dvojbene, ili ga unaprijed postaviti u onim stvarima koje mogu biti dvojbene. Ali čini se da je Anđeo najprije navijestio ono o čemu bi djevica dvojila, i u dvojbi pitala govoreći: Kako će to biti? A poslije je pridodao dokaz, kako iz Elizabetina primjera, tako i iz Božje svemoći. Navještenje po anđelu bilo je dakle učinjeno neprimjerenim redom.
Prigovor 3. Nadalje, veće se ne može dostatno dokazati manjim. Ali veće bijaše da djevica rađa nego stara žena. Dokaz Anđela koji dokazuje začeće djevice iz začeća starice nije dakle bio dovoljan dokaz.
Naprotiv, u Rim 13 se kaže da su ono što je od Boga, ustanovljene vlasti. Ali Anđeo je bio poslan od Boga zato da djevici navijesti, kako se kaže u Lk 1. Najurednije je dakle Navještenje bilo dovršeno po anđelu.
Odgovaram: Navještenje je po anđelu bilo dovršeno prikladnim redom. Anđeo je naime namjeravao troje oko djevice. Prvo, doista, učiniti njezinu pamet pažljivom na razmatranje tako velike stvari. To je učinio pozdravljajući je nekim novim i neobičnim pozdravom. Odakle Origen kaže uz Lk da „kad bi znala da je takav govor učinjen nekom drugome sličnom (budući da je imala poznavanje Zakona), takav je pozdrav nikada ne bi prestrašio kao stranac“. U tom je pozdravu doista unaprijed naveo njezinu prikladnost za začeće u tomu što je rekao: Milosti puna; izrazio je začeće u tomu što je rekao: Gospodin s tobom; i unaprijed je navijestio čast koja slijedi kad je rekao: Blagoslovljena ti među ženama. A drugo, namjeravao ju je poučiti o otajstvu utjelovljenja, koje se u njoj imalo ispuniti. To je učinio unaprijed navješćujući začeće i porod govoreći: Evo, začet ćeš u utrobi, i tako dalje; i pokazujući dostojanstvo preuzetoga potomstva kad je rekao: Ovaj će biti velik; a također pokazujući način začeća kad je rekao: Duh Sveti sići će na tebe. Treće, namjeravao je njezinu dušu privesti na pristanak. To je učinio Elizabetinim primjerom i razlogom uzetim iz božanske svemoći.
Odgovor na 1. prigovor: Poniznoj duši ništa nije čudesnije od slušanja o svojoj izvrsnosti. A divljenje najviše pobuđuje pozornost duše. I zato je Anđeo, želeći učiniti pamet djevice pažljivom na slušanje tako velikoga otajstva, započeo od njezine pohvale.
Odgovor na 2. prigovor: Ambrozije izričito kaže uz Lk da blažena djevica nije dvojila o Anđelovim riječima. Naime kaže: „Umjereniji je Marijin odgovor nego svećenikove riječi. Ona govori: Kako će to biti? On odgovara: Po čemu ću to znati? On niječe da vjeruje onaj koji niječe da zna te stvari. Ne dvoji da će se učiniti ono za što pita kako se može dogoditi.“ Augustin ipak izgleda govori da je dvojila. Naime kaže u knjizi pitanja Staroga i Novoga zavjeta: „Mariji koja dvoji o začeću Anđeo navješćuje mogućnost.“ Ali takva dvojba prije je divljenja nego nevjere. I zato Anđeo navodi dokaz, ne da otkloni nevjeru, nego da ukloni njezino divljenje.
Odgovor na 3. prigovor: kao što Ambrozije kaže u djelu Hexaemeron, „zbog ovoga su mnoge nerotkinje prethodile, da bi se vjerovalo porodu djevice“. I zato se navodi začeće nerotkinje Elizabethe, ne kao dostojan argument, nego kao neki slikoviti primjer. I zato se, u potvrdu ovoga primjera, pridodaje djelotvoran argument iz božanske svemoći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.