III, q. 30, a. 3
Na koji joj se način trebalo navijestiti
Prigovor 1. Čini se da anđeo navjestitelj nije trebao djevici ukazati se tjelesnim viđenjem. „Viđenje je na umnoj bazi dostojnije nego tjelesno“, kako Augustin kaže u 12. knjizi djela Super Gen. ad Litt., i ponajprije je prikladnije samom anđelu, jer se umnim viđenjem anđeo vidi u svojoj biti; a tjelesnim se viđenjem vidi u preuzetom tjelesnom liku. Ali kao što je za navješćivanje božanskoga začeća dolikovalo doći najvišem glasniku, isto se tako čini da je dolikovalo biti najvišoj vrsti viđenja. Čini se dakle da se anđeo navjestitelj ukazao djevici umnim viđenjem.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da je i zamišljeno viđenje plemenitije od tjelesnoga viđenja, kao što je mašta viša moć nego osjet. Ali Anđeo se ukazao Josipu u snu, u skladu sa zamišljenim viđenjem, kao što je očito iz Mt 1 i 2. Čini se dakle da se i blaženoj Djevici morao ukazati zamišljenim viđenjem, a ne tjelesnim.
Prigovor 3. Nadalje, tjelesno viđenje duhovne supstancije zaprepašćuje promatrače, odakle se i o samoj djevici pjeva: „I zaprepašćuje se djevica od svjetlosti.“ Ali bilo bi bolje da je njezina pamet bila sačuvana od takve uznemirenosti. Nije dakle bilo prikladno da se ovakvo Navještenje dogodi po tjelesnom viđenju.
Naprotiv, Augustin u nekoj propovijedi navodi blaženu djevicu koja govori ovako: „Dođe k meni Gabrijel Arhanđeo licem sjajan, odjećom blistav, hodom čudesan.“ Ali ovo se ne može odnositi ni na što drugo nego na tjelesno viđenje. Anđeo navjestitelj se dakle ukazao blaženoj Djevici tjelesnim viđenjem.
Odgovaram: anđeo navjestitelj ukazao se majci Božjoj tjelesnim viđenjem. I to je bilo prikladno, ponajprije, s obzirom na ono što se navješćivalo. Anđeo je naime došao navijestiti utjelovljenje nevidljivoga Boga. Odakle je također bilo prikladno da radi razjašnjenja ove stvari nevidljivi stvor preuzme oblik u kojem će se vidljivo ukazati, budući da se i sva ukazanja Staroga zavjeta usmjeravaju na ovo ukazanje, kojim se Sin Božji ukazao u tijelu. Drugo, bilo je dolično dostojanstvu majke Božje, koja je imala primiti Sina Božjega ne samo u pameti, nego i u tjelesnoj utrobi. I zato su se ne samo njezina pamet, nego i tjelesni osjeti trebali okrijepiti anđeoskim viđenjem. Treće, odgovara njezinoj sigurnosti u ono što se navješćivalo. One naime stvari koje su podložne očima, sigurnije shvaćamo nego one koje zamišljamo. Odakle Krizostom kaže uz Mt da Anđeo nije stajao djevici u snu, štoviše vidljivo. „Jer budući da je primala vrlo veliku vijest od Anđela, trebala joj je prije događaja tako velike stvari svečana vizija.“
Odgovor na 1. prigovor: umno viđenje moćnije je nego zamišljeno ili tjelesno viđenje ako je samo. Ali sam Augustin kaže da je izvrsnije proroštvo koje ima istodobno umno i zamišljeno viđenje, nego ono koje ima samo jedno od toga. A blažena je djevica primila ne samo tjelesno viđenje, nego i umno prosvjetljenje. Odakle je takvo ukazanje bilo plemenitije. Ipak bi bilo plemenitije da je samoga Anđela umnim viđenjem vidjela u njegovoj biti. Ali to nije podnosilo stanje putujućeg čovjeka, da Anđela vidi po njegovoj biti.
Odgovor na 2. prigovor: mašta je doista viša moć nego vanjski osjet, ali budući da je počelo ljudske spoznaje osjet, u njemu se sastoji najveća sigurnost; jer uvijek priliči da počela spoznaje budu sigurnija. I zato Josip, kojemu se Anđeo ukazao u snu, nije imao tako izvrsno ukazanje kao blažena djevica.
Odgovor na 3. prigovor: kao što Ambrozije kaže uz Lk, „uznemirujemo se i otuđujemo od svoga raspoloženja kad smo pritisnuti susretom neke više vlasti“. I to se ne događa samo u tjelesnom viđenju, nego i u zamišljenom viđenju. Odakle se u Post 15 kaže da je, „kad je sunce zašlo, san pao na Abrahamu, i strah velik i mračan obuzeo ga je“. Ipak takva čovjekova uznemirenost ne škodi čovjeku toliko da se zbog nje treba propustiti anđeosko ukazanje. Prvo, doista, jer upravo iz toga što se čovjek uzvisuje iznad samoga sebe, što pripada njegovoj časti, njegov niži dio slabi, odakle proizlazi rečena uznemirenost, kao što se i pri povratku prirodne topline u unutrašnjost vanjski dijelovi tresu. Drugo, jer, kako Origen kaže uz Lk, „anđeo koji se ukazuje, znajući da je ovo ljudska narav, najprije liječi ljudsku uznemirenost“. Odakle je i Zahariji i Mariji, nakon uznemirenosti, rekao: „Ne boj se.“ I zbog toga, kako se čita u Antonijevu životu, „nije teško razlučivanje dobrih i zlih duhova. Jer ako nakon straha uslijedi radost, znajmo da je pomoć došla od Gospodina, jer je sigurnost duše znak nazočne moći. Ako pak ubačeni strah potraje, neprijatelj je tko se vidi“. I sama uznemirenost djevice bijaše primjerena djevičanskoj stidljivosti. Jer, kako Ambrozije kaže uz Lk, „treperiti svojstveno je djevicama, i plašiti se na svaki ulazak muža, poštovati svaki mužev govor“. Ipak neki govore da, budući da je blažena djevica bila navikla na viđenja anđela, nije bila uznemirena viđenjem Anđela, nego divljenjem nad onim što joj je Anđeo govorio, jer o sebi nije mislila tako veličanstveno. Odakle evanđelist ni ne kaže da je bila uznemirena viđenjem Anđela, nego njegovim govorom.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.