Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 26, a. 2

Priliči li mu to s obzirom na ljudsku narav

Prigovor 1. Videtur da Krist nije posrednik Boga i ljudi s obzirom na to da je čovjek. Augustin naime kaže u knjizi Protiv Felicijana: „Jedna je Kristova osoba, da ne bi bio ne jedan Krist, ne jedna supstancija; da se, uklonjenom uredbom posrednika, ne bi nazivalo sinom ili samo Boga ili samo čovjeka“. Ali on nije sin Boga i čovjeka s obzirom na to da je čovjek, nego ujedno s obzirom na to da je Bog i čovjek. Dakle, niti se treba reći da je posrednik Boga i ljudi samo s obzirom na to da je čovjek.

Prigovor 2. Nadalje, kao što Krist, ukoliko je Bog, se slaže s Ocem i Duhom Svetim, tako se, ukoliko je čovjek, slaže s ljudima. Ali s razloga što se, ukoliko je Bog, slaže s Ocem i Duhom Svetim, ne može se reći da je posrednik ukoliko je Bog, jer nad onim iz 1 Tim 2, „posrednik Boga i ljudi“, Glosa kaže: „ukoliko je Riječ, nije sredina, jer je jednak Bogu, i Bog kod Boga, i ujedno jedan Bog“. Dakle, niti ukoliko je čovjek, može se reći posrednikom, zbog podudarnosti koju ima s ljudima.

Prigovor 3. Nadalje, Krist se naziva posrednikom ukoliko nas je pomirio s Bogom, što je doduše učinio uklanjanjem grijeha, koji nas je odvajao od Boga. Ali ukloniti grijeh ne priliči Kristu ukoliko je čovjek, nego ukoliko je Bog. Dakle, Krist, ukoliko je čovjek, nije posrednik, nego ukoliko je Bog.

Naprotiv, Augustin kaže u IX knjizi djela O državi Božjoj: „Nije Krist posrednik zato što je Riječ. Najvećma ta besmrtna i najvećma blažena Riječ daleko je od smrtnih bijednika. Nego je posrednik s obzirom na to da je čovjek“.

Odgovaram: u posredniku možemo promatrati dvoje: ponajprije razlog sredine; drugo, služba sjedinjenja. A u naravi je sredine da odstupa od obiju krajnosti, dok posrednik sjedinjuje time što ono što je jednoga prenosi na drugoga. Nijedno pak od ovoga ne može priličiti Kristu ukoliko je Bog, nego samo ukoliko je čovjek. Jer ukoliko je Bog, ne razlikuje se od Oca i Duha Svetoga u naravi i moći gospodstva, niti pak Otac i Duh Sveti imaju išta što ne bi bilo Sinovo, da bi tako ono što je Očevo ili Duha Svetoga, kao ono što je drugih, mogao prenijeti na druge. Nego oboje mu priliči ukoliko je čovjek. Jer ukoliko je čovjek, odstupa i od Boga u naravi, i od ljudi u dostojanstvu i milosti i slave. Ukoliko je također čovjek, pripada mu sjediniti ljude s Bogom, iskazujući zapovijedi i darove ljudima, te za ljude kod Boga zadovoljavajući i zagovarajući. I zato se najistinitije naziva posrednikom s obzirom na to da je čovjek.

Odgovor na 1. prigovor: ako se božanska narav oduzme od Krista, posljedično mu se oduzima iznimna punina milosti, koja mu priliči ukoliko je jedinorođenac od Oca, kako se govori u Iv 1. Iz koje doista punine ima da bude postavljen iznad svih ljudi, i da bliže pristupa Bogu.

Odgovor na 2. prigovor: Krist, ukoliko je Bog, u svemu je jednak Ocu. Ali i u ljudskoj naravi nadmašuje druge ljude. I zato, ukoliko je čovjek, može biti posrednikom, a ne ukoliko je Bog.

Odgovor na 3. prigovor: premda vlastito ukloniti grijeh priliči Kristu ukoliko je Bog, ipak zadovoljiti za grijeh ljudskoga roda priliči mu ukoliko je čovjek. I s obzirom na to se naziva posrednikom Boga i ljudi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.