Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 26, a. 1

Je li biti posrednikom Boga i ljudi svojstveno Kristu

Prigovor 1. Videtur da biti posrednikom Boga i ljudi nije svojstveno Kristu. Svećenik se naime i prorok čini posrednikom između Boga i ljudi, prema onome iz Pnz 5: „Ja sam u ono vrijeme stajao kao posrednik i sredina između vas i Boga“. Ali biti prorokom i svećenikom nije svojstveno Kristu. Dakle, ni biti posrednikom.

Prigovor 2. Nadalje, ono što priliči dobrim i zlim Anđelima, ne može se reći da je svojstveno Kristu. Ali biti sredinom između Boga i ljudi priliči dobrim Anđelima, kako kaže Dionizije u IV poglavlju djela De div. nom.. Priliči također i zlim Anđelima, to jest Zlodusima, jer imaju nešto zajedničko s Bogom, naime besmrtnost; nešto pak imaju zajedničko s ljudima, naime da su po duši podložni patnji, i posljedično bijedni; kako je očito po Augustinu u IX knjizi djela O državi Božjoj. Dakle, biti posrednikom Boga i ljudi nije svojstveno Kristu.

Prigovor 3. Nadalje, u službu posrednika spada zagovarati kod one obojice između kojih je posrednik, za onoga drugoga. Ali Duh Sveti, kako se govori u Rim 8, „zagovara za nas kod Boga neizrecivim uzdasima“. Dakle, Duh Sveti je posrednik između Boga i ljudi. Dakle, nije svojstveno Kristu.

Naprotiv, u 1 Tim 2 se kaže: „Jedan je posrednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus“.

Odgovaram: u službu posrednika vlastito spada sjediniti one između kojih je posrednik, jer se krajnosti sjedinjuju u sredini. Sjediniti pak ljude s Bogom savršeno doduše priliči Kristu, po kom se ljudi mire s Bogom, prema onome iz 2 Kor 5: „Bog bijaše u Kristu mireći sa sobom svijet“. I zato je samo Krist savršeni posrednik Boga i ljudi, ukoliko je svojom smrću ljudski rod pomirio s Bogom. Odakle, pošto apostol reče: „posrednik Boga i ljudi čovjek Krist Isus“, dometnu: „koji je sebe dao kao otkupninu za sve“. Ipak ništa ne zabranjuje da se neki drugi na neki način nazivaju posrednicima između Boga i čovjeka, utoliko naime što surađuju u sjedinjenju ljudi s Bogom usmjerenjem ili službeno.

Odgovor na 1. prigovor: proroci i svećenici staroga zakona nazivani su posrednicima između Boga i ljudi usmjerenjem i službeno, utoliko naime što su unaprijed navješćivali i unaprijed predočavali istinskog i savršenog posrednika Boga i ljudi. Svećenici pak novoga zakona mogu se nazivati posrednicima Boga i ljudi ukoliko su služitelji pravoga posrednika, u ime njegova iskazujući spasonosne sakramente ljudima.

Odgovor na 2. prigovor: dobri Anđeli, kako Augustin kaže u IX knjizi djela O državi Božjoj, ne mogu se pravo nazivati posrednicima između Boga i ljudi. „Jer kada oboje imaju s Bogom, i blaženstvo i besmrtnost, a ništa od ovoga s bijednim i smrtnim ljudima, kako nisu radije udaljeni od ljudi, a sjedinjeni s Bogom, nego postavljeni kao sredina između obojice?“ Dionizije ipak govori da su oni sredina, jer su, prema stupnju naravi, postavljeni ispod Boga i iznad ljudi. I vrše službu posrednika, ne doduše glavno i savršeno, nego službeno i usmjerno, odakle se u Mt 4 govori da su pristupili Anđeli i služili mu, naime Kristu. Zlodusi pak imaju doduše s Bogom besmrtnost, a s ljudima doista bijedu. „U tu se dakle svrhu posreduje besmrtni i bijedni Zloduh, da ne dopusti proći u blaženu besmrtnost“, nego privede u besmrtnu bijedu. Odakle je poput „zloga posrednika, koji razdvaja prijatelje“. Krist je pak imao s Bogom zajedničko blaženstvo, s ljudima pak smrtnost. I zato se „zato posredovao da, prešavši smrtnost, od mrtvih učini besmrtne, što je u sebi pokazao uskrsnuvši; i od bijednih učini blažene, odakle nikada on sam ne odstupi“. I zato je on sam dobri posrednik, koji pomiruje neprijatelje.

Odgovor na 3. prigovor: Duh Sveti, budući da je u svemu jednak Bogu, ne može se nazivati sredinom ili posrednikom između Boga i ljudi, nego samo Krist, koji, premda je po božanstvu jednak Ocu, ipak je po čovještvu manji od Oca, kako je rečeno. Odakle, nad onim iz Gal 3, „Krist je posrednik“, Glosa kaže: „ne Otac ili Duh Sveti“. Govori se pak da Duh Sveti zagovara za nas, jer on sam čini da mi zagovaramo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.