Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 25, a. 5

Treba li ga iskazivati njegovoj majci

Prigovor 1. Videtur da majka Božja treba biti čašćena klanjanjem latrije. Čini se naime da je isto štovanje potrebno iskazati kraljevoj majci i kralju, odakle se u 1 Kr 2 kaže da je „postavljen prijestolje kraljevoj majci, koja je sjedila s desne njegove“. I Augustin kaže u govoru o Uznesenju: „Prijestolje Božje, odaja gospodara neba, te šator Kristov, dostojno je da bude ondje gdje je on sam“. Ali Krist se časti klanjanjem latrije. Dakle, i njegova majka.

Prigovor 2. Nadalje, Damaščanin kaže u IV knjizi da se majčina čast odnosi na sina. Ali sin se časti klanjanjem latrije. Dakle, i majka.

Prigovor 3. Nadalje, majka je njegova sjedinjenija s Kristom nego križ. Ali križ se časti klanjanjem latrije. Dakle, i majka se treba častiti istim klanjanjem.

Naprotiv, majka je Božja čista stvorenje. Dakle, njoj se ne duguje klanjanje latrije.

Odgovaram: budući da se latrija duguje samo Bogu, ne duguje se stvorenju ukoliko stvorenje po sebi častimo. Premda pak nerazumna stvorenja nisu sposobna za štovanje po sebi, razumsko je stvorenje sposobno za štovanje po sebi. I zato se nijednom čistom razumnom stvorenju ne duguje bogoštovlje latrije. Budući da je blažena Djevica čisto razumno stvorenje, njoj se ne duguje klanjanje latrije, nego samo štovanje dulije, i to uzvišenije ipak nego ostalim stvorenjima, ukoliko je ona sama majka Božja. I zato se govori da joj se ne duguje bilo kakva dulija, nego hiperdulija.

Odgovor na 1. prigovor: kraljevoj se majci ne duguje jednaka čast časti koja se duguje kralju. Ipak joj se duguje neko slično štovanje, s razloga neke izvrsnosti. I to označavaju navedene vlasti.

Odgovor na 2. prigovor: majčina se čast odnosi na sina, jer je sama majka vrijedna časti radi sina. Ipak ne na onaj način na koji se čast slike odnosi na uzor, jer sama slika, ukoliko se u sebi promatra kao neko biće, nikako nije za štovanje.

Odgovor na 3. prigovor: križ, ukoliko se sam u sebi promatra, kako je rečeno, nije sposoban za čast. Ali blažena Djevica po sebi je sposobna za štovanje. I zato razlog nije sličan.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.