Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 25, a. 4

Treba li ga iskazivati Kristovu križu

Prigovor 1. Čini se da se križ Kristov ne treba častiti klanjanjem latrije. Nijedan se naime pobožan sin ne klanja sramoti svoga oca, poput biča kojim je bio izbičevan ili drveta o koje je bio obješen, nego se toga štoviše grozi. Krist je pak na drvu križa podnio najsramotniju smrt, prema onome iz Mudr 2: „Osudimo ga na najsramotniju smrt“. Dakle, ne trebamo iskazivati štovanje križu, nego ga se štoviše groziti.

Prigovor 2. Nadalje, Kristovo se čovještvo časti klanjanjem latrije utoliko što je sjedinjeno sa Sinom Božjim u osobi. Što se ne može reći za križ. Dakle, Kristov križ se ne treba častiti klanjanjem latrije.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je Kristov križ bio oruđe njegove muke i smrti, tako su to bili i mnogi drugi, poput čavala, kruna i koplje, kojima ipak ne iskazujemo štovanje latrije. Dakle, čini se da se Kristov križ ne treba častiti klanjanjem latrije.

Naprotiv, ono čemu iskazujemo klanjanje latrije jest ono u što polažemo nadu spasenja. Ali u križu Kristovom polažemo nadu, jer Crkva pjeva: „O križu, zdravo, nado jedina, u ovo vrijeme muke, uvećaj pravednima pravednost, a grješnicima podaj oproštenje“. Dakle, križ se Kristov treba častiti klanjanjem latrije.

Odgovaram: kao što je rečeno gore, čast odnosno poštovanje ne pripada nikomu osim razumnoj naravi, a nerazumnoj se naravi čast ili poštovanje ne duguje osim radi razumne naravi. I to dvostruko: na jedan način, utoliko što predstavlja razumnu narav; na drugi način, utoliko što joj je na bilo koji način sjedinjeno. Na prvi način ljudi obično časte kraljevu sliku, na drugi način njegovu odjeću. A oboje ljudi časte istim štovanjem kojim časte i samoga kralja. Ako dakle govorimo o samome križu na kojemu je Krist bio raspet, s obadva ga je načina nama iskazivati štovanje: na jedan način, naime, utoliko što nam predstavlja prilog Krista ispruženoga na njemu; na drugi način, iz doticaja s Kristovim udovima, i iz toga što je prožet njegovom krvlju. Odakle se obadva načina časti istim klanjanjem s Kristom, naime klanjanjem latrije. I zbog toga također križu upućujemo riječi i molimo ga, kao sama raspetoga. Ako pak govorimo o priliku Kristova križa u bilo kojoj drugoj tvari, poput kamena ili drveta, srebra ili zlata, tako častimo križ samo kao Kristovu sliku, koju častimo klanjanjem latrije, kao što je rečeno gore.

Odgovor na 1. prigovor: u križu se Kristovu, s obzirom na mišljenje ili namjeru nevjernika, promatra Kristova sramota, ali s obzirom na učinak našega spasenja, promatra se božanska moć njegova, kojom je trijumfirao nad neprijateljima, prema onome iz Kol 2: „Svukavši poglavarstva i vlasti, javno ih izvrgnu ruglu, pobjedonosno ih vodeći u njemu“. I zato apostol kaže u 1 Kor 1: „Ta riječ križa lupežima je ludost, a nama koji spašavamo se, snaga je Božja“.

Odgovor na 2. prigovor: križ Kristov, premda nije bio sjedinjen s Riječju Božjom u osobi, bio mu je ipak sjedinjen na neki drugi način, naime putem predstavljanja i doticaja. I s tog se jedinog razloga iskazuje poštovanje prema njemu.

Odgovor na 3. prigovor: s obzirom na razlog doticaja Kristovih udova, častimo ne samo križ, nego i sve ono što je Kristovo. Odakle Damaščanin kaže u IV knjizi: „Dragocjeno drvo, kao posvećeno doticajem svetoga tijela i krvi, dolikuje se častiti; čavle, odjeću, koplje; i svete tabernakule njegove“. Ipak, ovo ne predstavlja sliku Krista, poput križa, koji se naziva znakom Sina čovječjega, koji će se pojaviti na nebu, kako se govori u Mt 24. I stoga je Anđeo rekao ženama: „Isusa tražite Nazarećanina raspetoga“, nije rekao, probodenoga kopljem, nego, raspetoga. I odatle je da sliku Kristova križa častimo u bilo kojoj tvari, a ne sliku čavala, ili bilo kojih takvih stvari.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.