Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 25, a. 3

Treba li štovanje latrije iskazivati Kristovoj slici

Prigovor 1. Čini se da se Kristova slika ne treba štovati štovanjem latrije. Govori se naime u Izlasku: „Ne pravi sebi lika rezana, ni nikakve sličnosti.“ Ali nikakvo štovanje ne treba činiti protiv Božje zapovijedi. Dakle Kristova slika ne treba se štovati štovanjem latrije.

Prigovor 2. Nadalje, ne trebamo sudjelovati u poganskim djelima, kako Apostol govori u Poslanici Efescima. Ali pogani se ponajprije ukoravaju zbog toga što su „zamijenili slavu neraspadljivoga Boga u sličnost slike raspadljivoga čovjeka“, kako se govori u Poslanici Rimljanima. Dakle Kristova slika ne treba se štovati štovanjem latrije.

Prigovor 3. Nadalje, Kristu se duguje štovanje latrije radi božanstva, a ne radi čovječnosti. Ali slici njegova božanstva, koja je utisnuta u razumnu dušu, ne duguje se štovanje latrije. Dakle još manje tjelesnoj slici, koja predoznačuje samoga Kristova čovječnost.

Prigovor 4. Nadalje, u božanskom bogoštovlju činiti se čini ništa osim ono što je od Boga ustanovljeno, odakle i Apostol, u Prvoj poslanici Korinćanima, spremajući se iznijeti nauk o crkvenoj žrtvi, govori: „Ja primoh od Gospodina što vam i predadoh.“ Ali u Pismu se ne nalazi nikakva predaja o štovanju slika. Dakle Kristova slika ne treba se štovati štovanjem latrije.

Naprotiv, Damaščanin navodi Bazilija koji govori: čast slike dolazi do praslike, to jest uzora. Ali sam uzor, to jest Krist, vrijedan je štovanja latrije. Dakle i njegova slika.

Odgovaram: kao što Filozof kaže u knjizi O pamćenju i prisjećanju, dvojako je kretanje duše prema slici: jedno naime prema samoj slici utoliko što je neka stvar; na drugi način, prema slici utoliko što je slika nečega drugoga. I između tih kretanja je ova razlika, jer prvo kretanje, kojim se netko pokreće prema slici utoliko što je neka stvar, jest drugo od kretanja koje je prema stvari; drugo pak kretanje, koje je prema slici utoliko što je slika, jest jedno te isto s onim koje je prema stvari. Tako dakle treba reći da se Kristovoj slici utoliko što je neka stvar, primjera radi izrezbareno ili naslikano drvo, nikakvo poštovanje ne iskazuje, jer se poštovanje duguje samo razboritoj naravi. Preostaje dakle da se poštovanje iskazuje njoj samo utoliko što je slika. I tako slijedi da se isto poštovanje iskazuje Kristovoj slici i samome Kristu. Budući da se dakle Krist štuje štovanjem latrije, iz toga slijedi da se njegova slika ima štovati štovanjem latrije.

Odgovor na 1. prigovor: tom se zapovijedi ne zabranjuje načiniti bilo kakvu skulpturu ili sličnost, nego načiniti radi štovanja, odakle nadodaje: „Nemoj im se klanjati niti im služiti.“ I budući da je, kao što je rečeno, isto kretanje prema slici i prema stvari, na isti se način zabranjuje štovanje na koji se zabranjuje štovanje stvari čija je slika. Odakle se tu razumije zabranjenim štovanje slika koje su pogani činili na štovanje svojih bogova, to jest zlih duhova, i zato se unaprijed govori: „Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ A samom pravom Bogu, budući da je bestjelesan, nikakva se tjelesna slika nije mogla postaviti, jer, kako Damaščanin kaže, „vrhunac je ludosti i bezbožnosti prikazati likom ono što je božansko“. No budući da je u Novome zavjetu Bog postao čovjekom, može se štovati u svojoj tjelesnoj slici.

Odgovor na 2. prigovor: Apostol zabranjuje sudjelovati u besplodnim djelima pogana, ali sudjelovati u njihovim korisnim djelima Apostol ne zabranjuje. A štovanje slika pribraja se među besplodna djela s obzirom na dvoje. Prvo naime, s obzirom na to da su neki od njih štovali same slike kao neke stvari, vjerujući da je u njima neko božanstvo, radi odgovora koje su zli duhovi u njima davali i drugih takvih čudesnih učinaka. Drugo, radi stvari čije su slike bile, postavljali su naime slike nekim stvorenjima, koja su u njima štovali štovanjem latrije. Mi pak štujemo štovanjem latrije sliku Krista, koji je pravi Bog, ne radi same slike, nego radi stvari čija je slika, kao što je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: razumnom se stvorenju duguje poštovanje radi njega samoga. I zato, ako bi se razumnom stvorenju, u kojemu je slika, iskazivalo štovanje latrije, to bi moglo biti prigodom pogreške, da naime kretanje onoga koji štuje u čovjeku stane utoliko što je neka stvar, a ne prenese se na Boga, čija je slika. Što se ne može dogoditi glede izrezbarene ili naslikane slike u neosjetnoj tvari.

Odgovor na 4. prigovor: apostoli su, obiteljskim poticajem Duha Svetoga, predali Crkvama neka pravila koja treba držati, a koja nisu ostavili u spisima, nego su uredili u crkvenom obdržavanju po predaji vjernika. Odakle sam govori u Drugoj poslanici Solunjanima: „Stojte i držite predaje kojima ste poučeni, bilo usmeno, to jest iz usta izgovoreno, bilo pismeno, to jest pismeno preneseno.“ I među takvim se predajama nalazi štovanje Kristovih slika. Odakle se i za blaženoga Luku govori da je naslikao sliku Krista, koja se čuva u Rimu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.