Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 25, a. 2

Je li njegovo tijelo vrijedno štovanja latrije

Prigovor 1. Čini se da se Kristova čovječnost ne treba štovati štovanjem latrije. Budući da uz onaj redak Psalma: „Klanjajte se podnožju nogu njegovih, jer je sveto“, Glozu kaže: „Tijelo koje je Sin Božji preuzeo bez bezbožnosti štujemo mi, jer nitko duhovno ne blaguje njegovo tijelo a da se prije ne pokloni; ne govorim o onom štovanju koje je latrija, a koje se duguje samo Stvoritelju.“ A tijelo je dio čovječnosti. Dakle Kristova čovječnost ne treba se štovati štovanjem latrije.

Prigovor 2. Nadalje, štovanje latrije ne duguje se nijednom stvorenju, iz toga se naime pogani osuđuju što su štovali stvorenje i služili mu, kako se govori u Poslanici Rimljanima. Ali Kristova čovječnost je stvorenje. Dakle ne treba se štovati štovanjem latrije.

Prigovor 3. Nadalje, štovanje latrije duguje se Bogu u priznanje najveće vlasti, prema onom iz Ponovljenog zakona: „Gospoda Boga svoga adorirat ćeš, i njemu ćeš jedinom služiti.“ Ali Krist, kao čovjek, manji je od Oca. Dakle njegova čovječnost ne treba se štovati štovanjem latrije.

Naprotiv, Damaščanin kaže u četvrtoj knjizi: „A štuje se Kristovo tijelo, pošto se utjelovio Bog Riječ, ne radi njega samoga, nego radi Božje Riječi koja je s njime sjedinjena u hipostazi.“ I nad onim retkom Psalma: „Klanjajte se podnožju nogu njegovih“, Glozu kaže: „Tko štuje Kristovo tijelo, ne motri zemlju, nego radije onoga čije je podnožje, u čiju čast štuje podnožje.“ Ali utjelovljena se Riječ štuje štovanjem latrije. Dakle i njegovo tijelo, ili njegova čovječnost.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, čast štovanja duguje se subsistirajućoj hipostazi, ipak razlog časti može biti nešto nesubsistirajuće, radi čega se časti osoba u kojoj se to nalazi. Štovanje se dakle Kristove čovječnosti može razumjeti dvostruki. Na jedan način, tako da joj pripada kao štovanoj stvari. I tako štovati Kristovo tijelo nije ništa drugo nego štovati utjelovljenu Božju Riječ, kao što štovati kraljevu odjeću nije ništa drugo nego štovati odjevenog kralja. I po tomu je štovanje Kristove čovječnosti štovanje latrije. Na drugi se način može razumjeti štovanje Kristove čovječnosti koje biva radi Kristove čovječnosti savršene svakim darom milosti. I tako štovanje Kristove čovječnosti nije štovanje latrije, nego štovanje dulije. Tako naime da se jedna te ista Kristova osoba štuje štovanjem latrije radi svoga božanstva i štovanjem dulije radi savršenstva čovječnosti. Niti je to neprikladno. Jer se samom Bogu Ocu duguje čast latrije radi božanstva, i čast dulije radi vlasti kojom upravlja stvorenjima. Odakle nad onim retkom Psalma: „Gospodine Bože moj, u te se uzdam“, Glozu kaže: „Gospodin svega po moći, komu se duguje dulija. Bog svega po stvaranju, komu se duguje latrija.“

Odgovor na 1. prigovor: ta se Glozu ne treba tako razumjeti kao da se Kristovo tijelo odvojeno štuje od njegova božanstva, to bi se naime moglo dogoditi jedino na ovaj način, kada bi bila druga Božja i čovječja hipostaza. No budući da, kako kaže Damaščanin, „ako suptilnim umovima razdvojiš ono što se vidi od onoga što se shvaća, ne smije se štovati, kao stvorenje“, naime štovanjem latrije. I tada tako shvaćenima kao odvojenima od Božje Riječi, duguje se štovanje dulije, ne bilo kakvo, primjera radi ono koje se zajednički iskazuje ostalim stvorenjima; nego nekim uzvišenijim, koje nazivaju hiperdulijom.

Odgovor na 2. prigovor: i po tomu je očito rješenje za drugi i treći prigovor. Budući da se štovanje latrije ne iskazuje Kristovoj čovječnosti radi nje same, nego radi božanstva s kojim je sjedinjena, prema kojemu Krist nije manji od Oca.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.