III, q. 25, a. 6
O štovanju relikvija svetaca
Prigovor 1. Videtur da moći svetaca nipošto ne trebaju biti čašćene. Ne treba naime činiti išta što bi moglo biti prigodom pogreške. Ali čini se da klanjanje moćima mrtvih pripada pogrešci pogana, koji su iskazivali štovanje mrtvim ljudima. Dakle, moći svetaca ne trebaju biti čašćene.
Prigovor 2. Nadalje, čini se ludim častiti nerazumnu stvar. Ali moći su svetaca nerazumne. Dakle, ludo ih je častiti.
Prigovor 3. Nadalje, mrtvo tijelo nije iste vrste kao živo tijelo, i posljedično se čini da po broju nije isto. Dakle, čini se da nakon smrti nekoga sveca njegovo tijelo ne treba biti čašćeno.
Naprotiv, govori se u knjizi o crkvenim dogmama: „Tijela svetaca, i ponajviše moći blaženih mučenika, kao Kristove udove, najiskrenije za častiti“ (naime, vjerujemo). I poslije dometnu: „Ako tko htjedne biti protiv ovoga mišljenja, ne drži se kršćaninom, nego Eunomijanom i Vigilancijem“.
Odgovaram: kao što Augustin kaže u knjizi O državi Božjoj: „Ako je očeva odjeća i prsten, i ako je išta takvoga, tim draže potomcima ukoliko je veća naklonost prema roditeljima, nipošto se ne smiju prezreti sama tijela, koja zacijelo mnogo prisnije i sjedinjenije nego ikakva odijela nosimo, jer ona pripadaju samoj naravi čovjeka“. Iz čega je očito da tko ima naklonost prema nekomu, časti i same stvari koje se od njega nakon smrti ostavljaju, ne samo njegovo tijelo ili dijelove tijela, nego i neke izvanjske stvari, poput odjeće i sličnoga. Očito je pak da svete Božje trebamo imati u štovanju, kao Kristove udove, sinove Božje i prijatelje, i naše zagovornike. I zato njihove moći kakve god bile trebamo častiti priličnom čašću u njihovu spomen, a ponajviše njihova tijela, koja bijahu hram Duha Svetoga, i oruđa Duha Svetoga koji u njima prebiva i djeluje, te ih valja suobličiti Kristovu tijelu slavom uskrsnuća. Odakle i sam Bog ovakve moći prikladno časti, čineći čudesa u njihovoj nazočnosti.
Odgovor na 1. prigovor: ovo bijaše razlog Vigilancijev, čije riječi uvozi Jeronim u knjizi koju je napisao protiv njega, govoreći: „Gledamo da je uza običaj pogana pod izlikom religije uvedeno, ljubeći časte nekakav prašak u maloj posudici, optočenom dragocjenim platnom“. Protiv koga Jeronim kaže u poslanici Ripariju: „Mi, ne kažem moći mučenika, nego ni sunce ni mjesec ni Anđele ne častimo“, naime klanjanjem latrije. „Poštujemo pak moći mučenika, da častimo onoga čiji su mučenici, poštujemo sluge, da se čast sluga prelije na gospodina“. Tako dakle časteći moći svetaca ne upadamo u pogrešku pogana, koji su iskazivali bogoštovlje latrije mrtvim ljudima.
Odgovor na 2. prigovor: nerazumno tijelo ne častimo radi njega samoga, nego radi duše, koja mu je bila sjedinjena, koja sada uživa u Bogu; i radi Boga, čiji bijahu službenici.
Odgovor na 3. prigovor: mrtvo tijelo nekoga sveca nije isto po broju koje je najprije bilo dok je živjelo, zbog različitosti oblika, koji je duša, ono je ipak isto po identitetu tvari, koja se ima ponovno sjediniti sa svojim oblikom.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.