Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 24, a. 3

Je li njegovo predodređenje uzor našega predodređenja

Prigovor 1. Čini se da Kristovo predodređenje nije uzor našega predodređenja. Uzor naime prethodi uzorkovanom. Ali ništa ne prethodi vječnome. Budući da je dakle naše predodređenje vječno, čini se da Kristovo predodređenje nije uzor našega predodređenja.

Prigovor 2. Nadalje, uzor dovodi u spoznanje uzorkovanoga. Ali nije bilo potrebno da Bog bude doveden u spoznanje našega predodređenja iz nečega drugoga, budući da se u Poslanici Rimljanima kaže: „Koje predveza, te i predodredio.“ Dakle Kristovo predodređenje nije uzor našega predodređenja.

Prigovor 3. Nadalje, uzor je sukladan uzorkovanomu. Ali čini se da je druge naravi predodređenje Kristovo nego li naše predodređenje, jer mi se predodređujemo za posvojene sinove, a Krist je predodređen za Sina Božjega u snazi, kako se govori u Poslanici Rimljanima. Dakle njegovo predodređenje nije uzor našega predodređenja.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi O predodređenju svetaca: „Najsjajnije je svjetlo predodređenja i milosti sam Spasitelj, sam posrednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus.“ A naziva se svjetlom predodređenja i milosti utoliko što se po njegovu predodređenju i milosti očituje naše predodređenje, što se čini da spada na pojam uzora. Dakle Kristovo predodređenje jest uzor našega predodređenja.

Odgovaram: predodređenje se može promatrati dvostruko. Na jedan način, s obzirom na sam čin onoga koji predodređuje. I tako se Kristovo predodređenje ne može reći uzorom našega predodređenja, ta na jedan način, i istim vječnim činom, Bog je predodredio nas i Krista. Na drugi se način predodređenje može promatrati s obzirom na ono za što se netko predodređuje, a to je cilj i učinak predodređenja. I po tomu je Kristovo predodređenje uzor našega predodređenja. I to dvostruki. Prvo naime, s obzirom na dobro za koje se predodređujemo. On je naime predodređen za to da bude naravni Sin Božji, a mi se predodređujemo za posinovljenje, što je neka sudionička sličnost naravnog posinjenja. Odakle se u Poslanici Rimljanima kaže: „Koje predveza, te i predodredio suobličnima slici Sina njegova.“ Na drugi način, s obzirom na način postizanja toga dobra, a to je po milosti. Što je doista u Kristu najočitije, jer ljudska narav u njemu, bez ikakvih njegovih prethodnih zasluga, sjedinjena je sa Sinom Božjim. „I od punine njegove milosti svi mi primismo“, kako se govori u Evanđelju po Ivanu.

Odgovor na 1. prigovor: da taj razlog teče s obzirom na sam čin onoga koji predodređuje.

Odgovor na 2. prigovor: i slično treba odgovoriti na drugo.

Odgovor na 3. prigovor: nije nužno da uzorkovano u svemu bude sukladno uzoru, nego je dovoljno da uzorkovano na neki način oponaša svoj uzor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.