III, q. 24, a. 2
Je li predodređen po tome što je čovjek
Prigovor 1. Čini se da je ova lažna: Krist, kao čovjek, predodređen je biti Sin Božji. To je naime svatko u neko vrijeme za koje je predodređen biti, stoga što se Božje predodređenje ne vara. Ako je dakle Krist, kao čovjek, predodređen za Sina Božjega, čini se da slijedi da je Sin Božji kao čovjek. To je pak lažno. Dakle i prvo.
Prigovor 2. Nadalje, ono što priliči Kristu kao čovjeku, priliči svakomu čovjeku, po tomu što je on iste vrsne naravi s ostalim ljudima. Ako je dakle Krist, kao čovjek, predodređen biti Sin Božji, slijedit će da to priliči svakomu čovjeku. To je pak lažno. Dakle i prvo.
Prigovor 3. Nadalje, od vječnosti se predodređuje ono što se ima jednom učiniti u vremenu. Ali istinitija je ova: Sin Božji postao je čovjekom, nego ova: čovjek je postao Sinom Božjim. Dakle istinitija je ova: Krist, kao Sin Božji, predodređen je biti čovjekom, nego obrnuto: Krist, kao čovjek, predodređen je biti Sinom Božjim.
Naprotiv, Augustin kaže u knjizi O predodređenju svetaca: „Govorimo da je sam Gospodin slave, utoliko što je kao čovjek postao Božji Sin, bio predodređen.“
Odgovaram: u predodređenju se mogu promatrati dvoje. Jedno naime s obzirom na samo vječno predodređenje, i po tomu ono sa sobom nosi određenu prethodnost s obzirom na ono što spada pod predodređenje. Na drugi se način može promatrati s obzirom na vremenski učinak, koji je doista neki besplatan Božji dar. Treba dakle reći da se po obadvojemu tomu predodređenje pripisuje Kristu s obzirom na samu ljudsku narav, ta ljudska narav nije uvijek bila sjedinjena s Riječju; i njoj je također po milosti ovo podareno, da se u osobi sjedini sa Sinom Božjim. I zato predodređenje pripada Kristu samo s obzirom na ljudsku narav. Odakle Augustin kaže u knjizi O predodređenju svetaca: „Predodređeno je tolike i toliko uzvišena i vrhovna uzdignuće ove ljudske naravi, da ne bi imala kamo uzvišenije se uzdići.“ A ovo zovemo da nekomu priliči kao čovjeku ono što mu priliči s obzirom na ljudsku narav. I zato treba reći da je Krist, kao čovjek, predodređen biti Sin Božji.
Odgovor na 1. prigovor: kada se kaže: Krist, kao čovjek, predodređen je biti Sin Božji, ova odredba kao čovjek može se odnositi na čin označen participom dvostruko. Na jedan način, s obzirom na ono što materijalno spada pod predodređenje. I na taj je način lažna. Smisao je naime da je predodređeno da Krist, kao čovjek, bude Sin Božji. I u tom smislu teče prigovor. Na drugi način, može se odnositi na sami vlastiti razlog čina, utoliko naime što predodređenje u svom razlogu sa sobom nosi prethodnost i besplatni učinak. I na taj način Kristu priliči predodređenje s obzirom na ljudsku narav, kao što je rečeno. I po tomu se govori da je predodređen kao čovjek.
Odgovor na 2. prigovor: nešto može priličiti nekom čovjeku s obzirom na ljudsku narav dvostruko. Na jedan način, tako da je ljudska narav uzrok tomu, kao što biti sposoban smijati se priliči Sokratu s obzirom na ljudsku narav, iz čijih se načela uzrokuje. I na taj način predodređenje ne priliči ni Kristu ni drugomu čovjeku s obzirom na ljudsku narav. I u tom smislu teče prigovor. Na drugi način govori se da nešto priliči nekomu s obzirom na ljudsku narav čija je ljudska narav prijemljiva. I tako govorimo da je Krist predodređen s obzirom na ljudsku narav, jer se predodređenje odnosi na uzvišenje ljudske naravi u njemu samom, kao što je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: kao što Augustin kaže u knjizi O predodređenju svetaca: „Sama je to ona na neizreciv način učinjena jedinstvena priprava čovjeka od Boga Riječi, da bi se Sin čovječji istinski i ispravno nazivao i sinom čovječjim zbog primljenoga čovjeka, i Sinom Božjim zbog jedinorođenoga Boga koji ga je primio.“ I zato, budući da ta priprava spada pod predodređenje kao besplatna, oboje se može reći: i da je Sin Božji predodređen da bude čovjek, i da je Sin čovječji predodređen da bude Sin Božji. Budući da ipak milost nije učinjena Sinu Božjemu da bude čovjek, nego radije ljudskoj naravi da se sjedini sa Sinom Božjim, ispravnije se može reći da je Krist, kao čovjek, predodređen biti Sin Božji, nego da je Krist, kao Sin Božji, predodređen biti čovjekom.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.