Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 22, a. 5

O vječnosti njegova svećeništva

Prigovor 1. Čini se da Kristovo svećeništvo ne ostaje uvijeke. Jer, kako je rečeno, samo oni trebaju učinak svećeništva koji imaju slabost grijeha što se može okajati žrtvom svećenika. Ali toga neće biti uvijeke. Jer u svetima neće biti nikakve slabosti, prema onome iz Iz 60: „Narod tvoj, svi pravednici“, a slabost grješnika bit će neokajljiva, jer „u paklu nema otkupljenja“. Dakle, Kristovo svećeništvo nije uvijeke.

Prigovor 2. Nadalje, Kristovo svećeništvo ponajviše se očitovalo u njegovoj muci i smrti, kada je „po vlastitoj krvi ušao u svetinju“, kako se kaže u Heb 9. Ali muka i smrt Kristova neće biti uvijeke, kako se kaže u Rim 6: „Krist uskrrsnuvši od mrtvih više ne umire“. Dakle, Kristovo svećeništvo nije uvijeke.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je svećenik ne po tome što je Bog, nego po tome što je čovjek. Ali Krist ponekad nije bio čovjek, naime u trodnevlju smrti. Dakle, Kristovo svećeništvo nije uvijeke.

Naprotiv, u Psalmu se kaže: „Ti si svećenik uvijeke“.

Odgovaram: u službi svećenika mogu se razmatrati dvoje: kao prvo, sama prinos žrtve; kao drugo, sama dovršenje žrtve, koja se uistinu sastoji u tome što oni za koje se žrtva prinosi postižu svrhu žrtve. A svrha žrtve koju je Krist prinio nisu bila zemaljska dobra, nego vječna, koja po njegovoj smrti primamo, odakle se u Heb 9 kaže da je „Krist nazočan velesvećenik budućih dobara“, zbog čega se Kristovo svećeništvo naziva vječnim. A ta se dovršenje Kristove žrtve unaprijed predoznačavala u samome tome što je zakoniti velesvećenik jednom u godini s krvlju jarca i junca ulazio u svetinju nad svetinjama, kako se kaže u Lev 16, premda jarca i junca nije žrtvovao u svetinji nad svetinjama, nego izvana. Slično je i Krist ušao u svetinju nad svetinjama, to jest u samo nebo, i pripravio nam put ulaženja po moći svoje krvi, koju je za nas prolio na zemlji.

Odgovor na 1. prigovor: Sveti koji budu u domovini više neće trebati da ih se pročišćava po Kristovu svećeništvu, nego, već očišćeni, trebat će da ih dovrši sâm Krist, od kojega ovisi njihova slava, kako se kaže u Otk 21 da slava Božja prosvjetljuje nju, to jest grad svetih, a svjetiljka joj je Janje.

Odgovor na 2. prigovor: iako se muka i smrt Kristova odsad ne treba ponavljati, ipak snaga te žrtve ostaje uvijeke, jer, kako se kaže u Heb 10: „Jednim prinosom učini savršenima zauvijek posvećene“.

Odgovor na 3. prigovor: time je očito i rješenje za treće. A jedinstvo ovoga prinosa predoznačavalo se u zakonu time što je jednom u godini zakoniti velesvećenik sa svečanim prinosom krvi ulazio u svetinju, kako se kaže u Lev 16. Ali slika je manjkala u istini time što ta žrtva nije imala vječnu moć, i zato su se svake godine te žrtve ponavljale.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.