III, q. 17, a. 2
Je li u Kristu samo jedan bitak
Prigovor 1. Čini se da u Kristu nije samo jedan bitak, nego dva. Jer Damaščanin kaže u 3. knjizi da se one stvari koje slijede narav u Kristu udvostručuju. Ali bitak slijedi narav, jer bitak je od oblika. Dakle, u Kristu su dva bitka.
Prigovor 2. Nadalje, bitak Sina Božjega jest sama božanska narav, i vječan je. A bitak čovjeka Krista nije božanska narav, nego je vremenski bitak. Dakle, u Kristu nije samo jedan bitak.
Prigovor 3. Nadalje, u Trojstvu, premda su tri osobe, ipak je jedan bitak, poradi jedinstva naravi. Ali u Kristu su dvije naravi, premda je jedna osoba. Dakle, u Kristu nije samo jedan bitak, nego dva.
Prigovor 4. Nadalje, u Kristu duša daje tijelu neki bitak, budući da je njezin oblik. Ali ne daje mu božanski bitak, budući da je nestvoren. Dakle, u Kristu je drugi bitak mimo božanskog bitka. I tako u Kristu nije samo jedan bitak.
Naprotiv, svako se biće, utoliko za koje se kaže da je bitak, naziva jednim, jer se jedno i bitak pretvaraju. Ako bi dakle u Kristu bila dva bitka, a ne samo jedan, Krist bi bio dvoje, a ne jedno.
Odgovaram: budući da su u Kristu dvije naravi i jedna hipostaza, nužno je da one stvari koje pripadaju naravi u Kristu budu dvoje, a one koje pripadaju hipostazi u Kristu budu samo jedno. A bitak pripada hipostazi i naravi; hipostazi doduše kao onome što ima bitak; a naravi kao onome čime nešto ima bitak; narav se naime označuje na način oblika, koji se naziva biće po tome što je njime nešto biće, kao što je bjelinom nešto bijelo, a čovještvom je netko čovjek. Valja pak razmotriti da, ako je neki oblik ili narav koja ne pripada osobnom bitku subsistirajući hipostazi, taj se bitak ne naziva bitkom te osobe jednostavno, nego u nekom pogledu, kao što je biti bijelo bitak Sokratov, ne ukoliko je Sokrat, nego ukoliko je bijel. I nikakva zabrana ne postoji da se takav bitak umnaža u jednoj hipostazi ili osobi, jer je drugo bitak kojim je Sokrat bijel i kojim je Sokrat glazbenik. Ali onaj bitak koji pripada samoj hipostazi ili osobi po sebi nemoguće je umnožiti u jednoj hipostazi ili osobi, jer je nemoguće da jedne stvari nema jednoga bitka. Ako bi se dakle ljudska narav pridružila Sinu Božjemu, ne hipostatski ili osobno, nego akcidentalno, kao što su neki postavili, trebalo bi postaviti u Kristu dva bitka, jedan doista prema tome što je Bog; a drugi prema tome što je čovjek. Kao što se u Sokrata postavlja jedan bitak prema tome što je bijel, drugi prema tome što je čovjek, jer biti bijelo ne pripada samomu osobnom bitku Sokratovu. A biti s glavom, i biti tjelesan, i biti oživljen, sve pripada jednoj osobi Sokrata, i zato od svega toga ne nastaje nego jedan bitak u Sokrata. I ako bi se dogodilo da, nakon uspostave osobe Sokrata, Sokratu dođu ruke ili noge ili oči, kao što se događa slijepcu od rođenja, od toga se Sokratu ne uvećava drugi bitak, nego samo neki odnos prema tomu, jer se naime kaže da jest ne samo prema onome što je prije imao nego i prema onome što mu nakon toga dolazi. Tako dakle, budući da se ljudska narav sjedinjuje Sinu Božjemu hipostatski ili osobno, kao što je gore rečeno, a ne akcidentalno, slijedi da mu se prema ljudskoj naravi ne pridružuje novi osobni bitak, nego samo novo stajanje preegzistirajućega osobnog bitka prema ljudskoj naravi, tako da se ona osoba već naziva da subsistira, ne samo prema božanskoj naravi nego i ljudskoj.
Odgovor na 1. prigovor: bitak slijedi narav, ne kao ono što ima bitak, nego kao ono čime je nešto, a osobu, ili hipostazu, slijedi kao ono što ima bitak. I zato više zadržava jedinstvo prema jedinstvu hipostaze, negoli ima dvojnost prema dvojnosti naravi.
Odgovor na 2. prigovor: onaj vječni bitak Sina Božjega koji je božanska narav, biva bitkom čovjeka, ukoliko ljudsku narav Sin Božji uzima u jedinstvu osobe.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je rečeno u prvom dijelu, budući da je božanska osoba isto što i narav, u božanskim osobama nema drugoga bitka osobe mimo bitka naravi, i zato tri osobe nemaju nego jedan bitak. Imale bi pak trostruki bitak, kad bi u njima bio drugi bitak osobe, a drugi bitak naravi.
Odgovor na 4. prigovor: duša u Kristu daje bitak tijelu ukoliko čini da ono bude u činu oživljeno, što znači dati mu potpunost naravi i vrsti. Ali ako se tijelo shvati kao dovršeno po duši bez hipostaze koja ima oboje, ovo cijelo sastavljeno od duše i tijela, utoliko kako se označuje imenom čovještva, ne označuje se kao ono što jest, nego kao ono čime je nešto. I zato je sâm bitak subsistirajuće osobe, prema tome što ima odnos prema takvoj naravi, čiji je uzrok odnosa duša ukoliko usavršava ljudsku narav oblikujući tijelo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.