III, q. 15, a. 8
Je li u njemu bilo čuđenja
Prigovor 1. Čini se da u Kristu nije bilo divljenja. Filozof naime u I. Metaphys. kaže da se divljenje uzrokuje iz toga što netko vidi učinak, a ne zna uzrok, i tako diviti se ne znači drugo nego ne znati. Ali u Kristu nije bilo neznanja, kao što je rečeno. Dakle, u Kristu nije bilo divljenja.
Prigovor 2. Nadalje, Damaščanin kaže u 2. knjizi da je „divljenje strah iz velike uobrazilje“, i zato Filozof u IV. Ethic. kaže da „velikodušan nije sklon divljenju“. Ali Krist je bio najvema velikodušan. Dakle, u Kristu nije bilo divljenja.
Prigovor 3. Nadalje, nitko se ne divi onome što sam može učiniti. Ali Krist je mogao učiniti što god je velikoga bilo u stvarima. Dakle, čini se da se ni nad čim nije divio.
Naprotiv, u Mt 8 se kaže: čuvši Isus, to jest riječi satnikove, zadivi se.
Odgovaram: divljenje je vlastito nečemu novom i neobičnom. A u Kristu nije moglo biti ničega novoga i neobičnog s obzirom na božansku znanost; niti s obzirom na ljudsku znanost kojom je spoznavao stvari u Riječi; ili kojom je spoznavao stvari po usađenim oblicima. Moglo je ipak biti nešto novo i neobično za nj s obzirom na iskustvenu znanost, prema kojoj su mu svakodnevno mogle iskrsavati neke nove stvari. I zato, ako govorimo o Kristu s obzirom na božansku znanost i blaženu znanost, ili čak ulivenu, u Kristu nije bilo divljenja. Ako pak govorimo o njemu s obzirom na iskustvenu znanost, tako je divljenje moglo biti u njemu. I uzeo je ovaj osjećaj radi naše pouke, da naime pouči kako treba diviti se onome čemu se i sam divio. Zato Augustin u 1. knjizi Super Gen. contra Manich. kaže: „Ono čemu se Gospodin divi označava da se i nama treba diviti, kojima je još potrebno tako se pokretati. Svi dakle takvi njegovi pokreti nisu znakovi uznemirena duha, nego poučiteljsko učiteljstvo“.
Odgovor na 1. prigovor: premda Krist ništa nije ignorirao, moglo mu je ipak nanovo nešto iskrsnuti njegovoj iskustvenoj znanosti, iz čega se uzrokovalo divljenje.
Odgovor na 2. prigovor: Krist se divio satnikovoj vjeri ne iz tog razloga što bi bila velika s obzirom na nj, nego zato što je bila velika s obzirom na druge.
Odgovor na 3. prigovor: on je sve mogao učiniti božanskom snagom, po kojoj divljenja u njemu nije bilo, nego samo po ljudskoj iskustvenoj znanosti, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.