III, q. 15, a. 7
Je li u njemu bilo straha
Prigovor 1. Čini se da u Kristu nije bilo straha. Govori se naime u Izr 27: „Pravednik će, kao lav pouzdan, biti bez straha“. Ali Krist je bio najvema pravedan. Dakle, u Kristu nije bilo nikakva straha.
Prigovor 2. Nadalje, Hilarije u 10. knjizi De Trin. kaže: „Pitam one koji ovo drže ima li razuma da se uplašio umrijeti Onaj koji je, izagnavši iz apostola svaki strah od smrti, opomenuo ih na slavu mučeništva“. Nije dakle razumno da je u Kristu bio strah.
Prigovor 3. Nadalje, strah se čini da se tiče samo zla koje čovjek ne može izbjeći. Ali Krist je mogao izbjeći i zlo kazne koje je pretrpio i zlo krivnje koje je zadesilo druge. Dakle, u Kristu nije bilo nikakva straha.
Naprotiv, u Mk 14 se kaže: „Počeo je Isus užasavati se i tugovati“.
Odgovaram: kao što se žalost uzrokuje iz shvaćanja sadašnjega zla, tako se i strah uzrokuje iz shvaćanja budućega zla. A shvaćanje budućega zla, ako ima svakovrsnu izvjesnost, ne donosi strah. Zato Filozof kaže u 2. knjizi Rhet. da straha nema osim ondje gdje ima neke nade u izbjegavanje, jer kada nade u izbjegavanje nema, zlo se shvaća kao sadašnje; i tako više uzrokuje žalost nego strah. Tako se dakle strah može promatrati s obzirom na dvoje. Jedan način, s obzirom na to da osjetno htijenje naravno izbjegava ozljedu tijela, i žalosti ako je sadašnja, i straha ako je buduća. I na taj je način strah bio u Kristu, kao i žalost. Drugi se način može promatrati prema neizvjesnosti budućega dolaska, kao kada se noću bojimo od nekoga zvuka kao ne znajući što je to. I s obzirom na to straha nije bilo u Kristu, kako Damaščanin kaže u 3. knjizi.
Odgovor na 1. prigovor: pravednik se naziva da je bez straha prema tome kako strah označava savršenu strast koja odvraća čovjeka od dobra koje je od razuma. I tako strah nije bio u Kristu, nego samo prema predistrazi. I zato se kaže da se „Isus počeo užasavati i tugovati“, takoreći prema predistrazi, kako Jeronim izlaže.
Odgovor na 2. prigovor: Hilarije na onaj način isključuje strah iz Krista na koji isključuje žalost, to jest glede nužnosti bojanja. Ali ipak, radi dokazivanja istinitosti ljudske naravi, dobrovoljno je uzeo strah, kao i žalost.
Odgovor na 3. prigovor: premda je Krist mogao izbjeći buduća zla snagom božanstva, bila su ipak neizbježna ili se nisu lako mogla izbjeći prema slabosti tijela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.